Uvođenjem redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini dotadašnji je bosanski biskup fra Paškal Vujičić Dobrota morao napustiti službu na zahtjev Austrije, jer se nije slagao s njenom politikom. Tragalo se za novim kandidatom, među kojima je bio i fra Grgo Martić, tadašnji sarajevski župnik, a za turske uprave katolički agent i okretni političar.
Austrija je zatekla kao ruskog poslanika kod vezirske vlade u Sarajevu poznatog književnika Rudolfa Hilferdinga koji se u nekom političkom poslu našao tada u Rimu, pa posjetio i Vatikan. Tu su ga pitali da li poznaje Martića i kakav je to čovjek. Hilferding je bio Martićev dobar prijatelj i kovao ga u zvijezde.
– Vele za njega da ima sve begovske manire, voli lov, puši čibuk, jede prstima, bogeta se, pa čak govore da i turski post ramazan posti...
Hilferding je pravdao točku po točku. Ide u lov za volju bogova, jer kad imaš njih u ruci, tom taktikom najbolje svoj posao svršavaš. Puši čibuk, jer je to narodni običaj u Bosni. Jede prstima, jer nema jedaćeg pribora, pa tako rade svi. Bogeta se od navike. Nije istina da posti ramazan, jer kao inteligentan čovjek ne posti ni svoje korizme, kamoli turski ramazan.
