Za vrijeme župnikovanja fra Miroslava Džaje u Dobretićima morao je pred mrak do bolesnika. Nije bila zima, ali je bio gust mrak kad se od pohoda bolesniku vraćao kući na konju. Malo je zalutao i krenuo prema kući na kojoj je vidio rasvijetljen prozor. Sjašio je i pokucao na zaključana kućna vrata. Čuo je kad su se otvorila sobna vrata i žena upitala tko kuca. Fra Miroslav je odgovorio:
– Otvori, pa ćeš vidjeti!
Žena se vratila u sobu, ostavivši zatvorena vrata. Čuo je kako je neki muškarac pita tko je bio, a ona odgovara:
– Neki brnićki štenac došao našoj Luci.
Imala je naime kćer Lucu, djevojku za udaju pa mislila, da je neka lola iz sela Brnića došao curi na ašikluk. Tek kad je fra Miroslav glasno povikao da nije šćenac, već ujak, otvorila su se vrata, baka je molila za oproštenje i izvela ga na pravi put.
