Putovali jednom na konjima fratar fra Stipo Nevistić iz Jajca i jedan ugledan beg iz Jajca i prelazili rijeku Vrbas. Na sredini rijeke izvuče beg kuburu i reče fra Stipi:
– Sjaši, papaze!
Fra Stipo se spusti u rijeku. Onda opet:
– Penji se!
I fra Stipo se mirno popne na konja. Beg ponovio svoju igru još dvaput, a fra Stipo je silazio, penjao se i naizgled mirno podnosio ovo ponižavanje. Beg je uživao u svojoj nadmoći i nije primijetio kad je fra Stipo izvukao svoju kuburu.
– Sjaši, beže!
Beg se začudi fratrovoj drskosti, ali nemajući kud, sjaši u rijeku.
– Uzjaši!
Beg uzjaha i pogleda u svoje mokre noge.
– Sjaši i vodi konja do obale!
Fra Stipo je držao bega na nišanu dok se nije udaljio dovoljno daleko od domašaja begove kubure. Kako je sutradan bio pazarni dan u Jajcu, izišao fra Stipo u čaršiju da se porazgovori s ljudima, kadli pred jednim dućanom sjedi njegov beg i pije kavu. Ugleda fra Stipu i zovne ga. Fratra je nešto posjeklo u koljenima, ali nema kud, pa priđe begu, a on će mu:
– Hodi, fratre, na kavu! Beli si ćoek!
