Fra Juro Vuletić imao je brižljiv odnos prema ljudima s kojima se susretao. U vrijeme kratkog župnikovanja u Koraću, nakon prve nedjeljne mise došli su ga, po običaju, pozdraviti i predstaviti mu se prakaraturi i vodeći ljudi u župi. Fra Juro je s njima veselo ljudikao i potrudio se da im zapamti imena. Nekoliko dana poslije, dok je šetao dvorištem, jedan je od njih naišao pijan, šarajući cestom desno-lijevo. Fra Juro se želio diskretno skloniti, ali je bilo prekasno, već ga je vidio. Da ga ne uvrijedi, a da mu se ipak javi, rekne mu:
– Kume Ićo, tebe to malo prevarilo?!
– Ne paroče – odgovori prakaratur – nije me prevarilo. Ja sam ‘vako ćeo!
