Zna se da je fra Grgo Martić imao dosta slobodan jezik i da se rado izražavao narodski.
Tako jednom morao on otići teškom bolesniku. Uzeo što treba, i Isusa iz tabernakula, uzjašio konja i krenuo. No, bilo je veliko nevrijeme, kiša raskvasila putove, a on morao preko vododerina. Tako stigne do nekog dubokog potoka, konj se okliznu, a fra Grgo zavapi:
– Sad pomozi, Isuse, inače odnese vrag i Tebe i mene!
