RAMA - Šćit, franjevački samostan

Gornja Rama

 

1. Orašac
Svega u Orašcu ima 102 kuće sa 108 domaćinstava. Od toga je muslimanskih 14 kuća sa 16 domaćinstava u Podanišu i Podrajču, a svi ostali su katolici.
K a t o l i c i: Lovrići (8 k. sa 9 dom.) su starinom od Tomislav Grada. Mnogi od njih su se iselili u Jajce i dr. ima ih i u Varvari. - Bulaje (9 k.) od kojih su 4 kuće na Dubom, starinci su. - Andričići (5 k.) ; po djedu ih zovu Arežinama. Jedan se preselio u Dobrošu. Starinci su. - Brkovići (2 k.), Kudrići (2 k.), Čupići (4 k.), Podborkići (3 k.), Čavar (1 k.) su jedan rod i starinci su. Ima ih raseljenih u Ripcima, u Proslapu i čak u Posavini. - Mostine (3 k.), Bradići (7 k. sa 8 dom.), Bošnjaci (13 k. sa 14 dom.), Rumbočići (4 k.), su također istog roda. Do prije 45 god. svi su Bošnjaci bili na Lisama, a od tada se raseljavaju, te ih ima u Jaklićima i Šlimcu. Svi Bošnjaci u Rami vode porijeklo od 4 brata. Starinom su iz Hercegovine. Bilo je od njih iseljavanja i izvan Rame: u Sarajevo, u Travnik, i dr. - Savići (1 k.) su došli s Proslapa prije 1878. g. - Nikolići - Prce (2 k.) su također došli s Proslapa prije 1878. g., ali poslije Savića. - Grbeše ( 2 k.) sa starinom Pinjuhi iz Hercegovine, a na Orašac su prešli sa Šćita prije 1878. ima ih i u Kovačevu Polju. - Kuraje (9 k.) su izišli na Orašac s Proslapa oko 1870. - Grozdići (1 k.). nekada su se zvali Bogdani. Bili su siromašni i služili Turke. Ne znaju odakle su porijeklom. Pradjed im je imao puno djece i po tom su prozvani; rekao im beg: "Što je oni rodio sa dicom kao grozd". Djedov brat se odselio u Fojnicu. - Brkić (1 k.) je starinom iz Tomislav Grada. Došao je sa majkom. Išao je po najmu i 1900 doselio se za stalno na Orašac. - Mišura (1 k.) je došao 1903 iz Višnjana u Malekine. - Faletar (1 k.) je došao s Proslapa 1918. - Abaz (1 k.) je došao 1919 s Proslapa na ženinstvo.
Od Hercegovaca Matkovići i Zupci su se stalno naselili na Jasenovici kod Lokve, a jedan od Zubaca i u Rudom Polju. Zupci (4 k.) su iz Grljevića (Mostar) i zimuju odavno. Izlaze već 100 godina "vatru nisu nikad prekidali. Svi imaju svoje "stanje" i u pomenutim selima, jer su dijelovi podvojeneih zadruga. Dolaze samo sa stokom. Matković i Mato Zubac, kao i ostali, imaju kuće kod Jesikovice, a kolibe na Vlainji.
M u s l i m a n i: Zecovi (5 k. sa 6 dom.) smatraju se starincima. - Pračići (9 k.) se zovu tako po svom djedu ili pradjedu, koji 
se doselio iz Prače (Rogatica).
Naselje je veoma izduženo u pravcu sjever-jug. Djeli se na pravi Orašac i Orašačku planinu. Dužiniom cijelog naselja prolazi put iz Rame u Duvno, preko Ljubuše. Idući tim putem, iz Kovačeva polja najprije se ulazi, kada se pređe brdo Grab, u jedno prodolje u kome su po stranama mu "mahale": Bukovica, Rudnice, Podoniš, Podračje i Malekini ili Orašac. U Malekinima su kuće s obe strane prodolja Rasovače, između brda Resnice i Kačaka. Iz tog prodolja ulazi se preko Priseke - Kadaure u prostranu krasnu uvalu Dobo između Resnica na istoku, Osoja na jugu, Paćeva, Kamena i Nedila na zapadu. Kuće su rasturene u manjim grupama okvirom uvale. Od Dugog ide put na Proslapsku Planinu, prema SZ-u, uz Vla'a. Od Dubog ka jugu nastaje: "Orašačka Planina", povrh planine Ljubuše na kojoj su nova sela: Ubo, u strani pod Ružinom Kosom, Lise, u strani pod Zavranjem, Jesikovica u vrlo kršnom terenu ispod strane Padeža, koja je većinom pod šumom, a na zapad od Jesikovice Rudopolje.
U Orašcu su žive vode: Vrilo, Bukovica, Dubo (dva bunara), Tomurci i Krvavica. Na planini uopće nema živih voda, nego se služe vodom iz lokava i čatrnja. U selu Jesikovici je velika lokva Jesikovica, po kojoj je selo i prozvano. Ziratno zemljište je na dnu dolova i uvala, po blažim stranama i po vrtačama: Zanoga, Luke, Begov Dolac, Kolem-Dolac, Guljače, Luke, Strane, Rupe, Pear, Dršlazi, Mazićevina, Pasovača, Lebra, Podvode, Bućice, Katini Grebovi, Selišće, Doci, Višelazi, Rutići, Brujica Dolac, Prisika, Kaloura (to jest Karaula), a oko Dubog: u Dubom, Krastaci i Potkamenom. Kosanice su u planini Ljubuši: Završje, Batiovice, Dobri Doci, Ubo, Bratiševac, Zavranje, Vlainja. To su privatna zemljišta, a erarski su kompleksi: Kedža, Ledeno i Gvozd. Ispaše su na spomenutim brdima oko sela.
Na Ublu su jedna staja Andričevića iz Malekina i po jedna staja Lovrića iz Malekina i s Dubog, na Jesikovici su dvije staje Rumbočica s Bukovice i jedna Zeca s Podaniša, a na Lisama je kuća Ćupića (predvojena zadruga koja živi tu i na Malekinima).
Na Ljubušu dolaze ljeti na stanove mnogi Hercegovci iz Rakitnog i iz Mostarskog sreza. Ali su im stanovi većinom na teritoriji Duvanjskog sreza. Na teritoriji Prozorskog sreza na šarenoj glavnici imaju stanove Jure Miletić i Ivka Miloš iz Dobrog Sela.
Naselje je razbijenog tipa. U pojedinim selima su na okupu kuće istih rodova. Svega u cijelom Orašcu: 102 kuće sa 108 domaćinstava. Od toga su 14 kuća sa 16 domaćinstava muslimanskih u Podanišu i Podrajču, a svi ostali su katolici.
Tri su katolička groblja: na Podanišu za Donji Orašac (to jest Bukovicu, Rudnice, Podaniš) i Maglice, na Vlaci u Malekinima i na Dubom (na mjestu Piskulji). Groblje na Dubom je zajedničko za Dubo i za sva sela u orašačkoj planini.
Na Onišu se nalaze prapovijesni predmeti ("lončine"). Na samom visu je bila gradina. U Preslopu pričaju da je na vrhu Onišu bila "grčka crkva" i da su tu živjeli Kauri. Na kosi Kalauri (Karauli) je promila Zmijinjača, zatim su po jedna promila na kosici pod Onišem na Kamenu pod Paćevom, na Lupoj Ledini iznad Duboga, na mjestu Rastima kod šumarske kuće na Dubom, kod Bulaja i u Klancu.
U katoličkom groblju na Podonišu bilo je "grčkih našata" (sada samo jedan). Jedan prevrnuti stećak je na putu za Maglice, a jedan je stećak na njivi Stranama. Priča se da su na Paćevu "Grci" sijali pšenicu i da su oni vodu Tomruke na Dubom na tomruke izveli na put.
Starci su pričali da su upamtili kugu, od koje se je bježalo u strane. Jedan dolac se zove Božin Dolac, po nekom Boži koji se tu bijaše sklonio od kuge i umro.
Na Rudinicama bila kula Peštelja iz Prozora, a i Mirameli s Kupresa imali su na Orašcu čardak.
Po predanju, Ubo, Jasikovica i Lise bili su samo katuni na koje se izlazilo samo "na litišće" i koko 1830. godine počelo je stalno naseljavanje na njima. Prvi se na Ubu naselio neki od predaka Zecova. Naseljavanje je počelo u vezi sa diobama u selu. No Dubo nije staro naselje: tu su se naselili prvi Lovrići koji su prešli iz Malekina.
Selo Malekini zove se po rodu Malekinima, od kojih nema više nikoga u selu ali ih ima u Ripcima. Priča se da ih je nekad bilo sedmero braće i da su oni bili tako silni i "budale" (junaci), da Fratri nisu smjeli počinjati misu sve dok oni ne bi došli k misi. Malekini u Mandinu Selu (u Duvnu) tvrdili su, prije 1908., da su im preci prebjegli s Orašca prije šest generacija.

2. Maglice 
Selo je raštrkano. Ima 15 katoličkih kuća. Osim stalno naseljenih, na Maglice ljeti izlaze sa stokom Gorančići iz Kovačeva Polja, Jozići iz Ripaca (1 k.), Čuljci iz Ploče, Zukanovići i Duvnjaci iz Kovačeva Polja, Mišure iz Ripaca (3 k.) i dr. Groblje je na Podanišu (Orašac).
Maglice se tako zovu što se tu često zaustavlja magla.
Na Maglicama su se prvi na stalno naselili Čuljci, a prije toga dolazili su samo sa stokom. Prije njihova naseljavanja tu je bila šuma, vrtače su držali i obrađivali neki muslimani. Poslije Čuljaka su dolazili i drugi, kupovali zemlju od Muslimana i naseljavali se.
Čuljci (4 k.) su došli iz Ploče. Stalno su se naselili još 1878. (a možda još 1831. god. počeli izlaziti sa stokom). Osim njih još sedam porodica Čuljaka izlaze ljeti sa stokom. Starinom su iz Hercegovine. - Jeličić (1 k.) je od Jeličića u Podboru. Stalno se naselio Kod Đulina Briga oko 1860. - Bošnjaci (2 k.) su na Liskovcu od prije 1878. Ranije su bili na Bukovici pod Maglicama. Starinom su s Dubog na Orašcu. - Penave (4 k. s 3 dom.) su na Priboju i Poljani. Došli su na Poljanu prije okupacije. Starinom su iz Širokog Brijega i ranije su bili na Proslapu. - Jurići (2 k.) su od Jurića iz Kovačeva Polja i došli su oko 1900. imaju ljeti stanje na planini Zavranu. - Belje (2 k.). Jedan je došao 1925. na Ponikve, a drugi je, pod Jerkušom, došao još prije 1878. - Grbeše (1 por.) imaju stanje na Maglicama i u Kovačevu Polju i nekad zimi silaze u polje. - Jozići (1 k.) iz Ripaca žive odvojeno, te im jedan dio obitelji boravi na stanju u Maglicama (pod Pribojem). Tako isto i jedna porodica Gliba iz Kovačeva Polja.
Ovo novo naselje je visoko iznad Kovačeva Polja. Uće su mu rasturene po uvalama i prodolama u Smojniku. Glavno "selo" su Čuljci na brdu Golincu. Svud unaokolo su šume. Na zapadu od sela su šume Raškovac, Gvozd i Drvenjaci, na sjeveru Smojnika. Ostale šume su Podrajče, Pat, Strana, Pirišće, Omara, Đulin Brig, Stupišće. Svi u selu nose vodu sa snažnog vrela Osika na sjevernom kraju sela, a u novije vrijeme prave i čatrnje. Njive su većinom po skorašnjim krčevinama i zovu se: Amšinov Dolac, Pripuzovina, Tabanica, Lice, Jerkuša, Priboj, Koprivni Dolac, Pitića Dolac, Franića Krč, Podračje - Podračje, Rajce, Poljana i dr. Livade su: Javor, Radina Plana, Ruste, Narte, Duže, Kozla, Dragosov, Lebra, Miradovica, Lica, Kraj, Reke, Zarudna, Zavranje, Krivido, Osoje.

3. Gornji Višnjani 
Kuće su raštrkane, ali ipak u jednom nizu. Katoličkih je kuća 13, a muslimanskih 6, svega 19.
K a t o l i c i: Begići (3 k.) su došli prvi od katolika, prije nekih 100 godina. Starinom su iz Graca u Hercegovini, a prije dolaska na G. Višnjane boravili su na Proslapu i u Kovačevu Polju. - Oreči (3 k.) su došli poslije Begića. Starinom su iz Rakitna, odakle su došli u Šerovinu na kmetstvo Osmanbegu Čorbadžiću. Na Višnjane su došli oko 1840. god. Ima ih u Rakitnu, Posušju, Skoplju. - Glibe (2 k.) su došli iz Kovačeva Polja, Odijelivši se od tamošnjih Gliba. Od tog roda su i Karlići u Zvirnjači. - Marušići (1 k.) Otac im je došao s Gmića kao siroče oko 1855. god. posinili su ga ujaci. - Prskalo (1 k.) Došao iz Bogodola u Hercegovini oko 1874. god.- Mišure (2 k.) su došli 1900. god. iz Ripaca na zemlju koju su kupili od Fejzića. - Lasić (1 k.) se doselio 1927. iz Viovića (Mostar), a starinom je iz Uzarića kod Širokog Brijega.
M u s l i m a n i: Osmić (5k.). Po kazivanju katolika, oni su od starog roda Antulovića, koji su prešli na islam. - Šehić (1 k.) je došao oko 1876. iz Sovića na materovinu, pošto su mu poslije očeve smrti, a bio je jedinac, majku prihvatili braća.
Muslimani Letice su se iselili u Donje Višnjane. (Nekada su Muminovići iz D. Višnjana imali staje u Gornjim.)
Selo je izduženo u pravcu sjever - jug a između brda koja se zovu: Kadin Bunar, Veljin Vr', Lisina, Granica, Lokve, Bilo Kamenje, Prosik, Rastoci, Ključ, Ušice, Jezero (sa vodom). Od Donjih Višnjana dijele šume Krstac, Varda i Zadolje. Kuće su pod Gradinom, pod Lisinom, pod Sinokosom, na Glavici i pod Konjarkom. Ispod kuća su strmi otsjeci, dijelom goli a dijelom pod šumom.
Selo ima mnogo malih izvora: Jelica, Podumnica, Pivina, Korito, Dupovac, Vrila, Rastovci, Trišnjevac. Od dva posljednja teku dva potočića na kojima zimi mogu mljeti mlinovi.
Njive su po stranama i vrtačama: Stražice, Blaka, Oblo Brdo, Trišnjevac, Obadine, Libova Ravan, Mirkov Laz, Borove Gore, Koprivnjak, Dupovac, Pale. Ispaše su oko sela po spomenutim brdima.
Na Stražicama su dvije "staje" Čavara s Luga, koji dolaze ljeti sa stokom. Muslimansko groblje je na Crvenom Brigu, a katoličko na Kamenu.
U G. Višnjanima nema starih grobalja, ali se priča da je selo staro, da je prije kuge bilo veliko i da su u njemu bili samo muslimani. Od kuge se bježalo iz sela i stanovalo u pećinama. Pod Gradinom su bili neki Šabanci. Pomrli su od kuge svi sem jednoga koji je otišao prema Travniku, a njegovu zemlju kupili katolici Oreči. - Brdo Kadin Bunar se zove po kadiji Kurahoviću.

4. Kovačevo Polje 
Selo je razbijenog tipa, ali kuće pojedinih rodova obrazuju manje grupe. Ima 23 katoličke i 22 muslimanske, svega 45 kuća sa 49 porodica. Selo se spominje 1552. 
K a t o l i c i: Dodik (1 k.), prvi su se od kršćana naselili u Kovačevu Polju, prije nekih 100 god. Starinom su iz Hercegovine ili iz Dalmacije. Međutim, oni će biti iz Dalmacije, jer i u Hercegovini ima Dodiga na više mjesta, a starinom su iz Dalmacije. - Jurići ili Nikolići (2 k.), njihov predak je bio iz Varoši, Imotski, gdje još imaju roda. Po Rami je bivao u najmu i naselio se u Kovačevu Polju 1831. god. - Stape - Stapići (1 k.) su došli u Kovačevo Polje s Kozla 1831. god. Nisu u rodu sa Stapićima u Podboru. - Stapići (2 k.) su došli iz Rumboka a starinom su Meštrovići iz Studenaca u Dalmaciji i rod su im Meštrovići u Prozoru. - Glibe (3 k.) su starinom Marojevići iz Goranaca u Hercegovini. Došao im je djed oko 1860. Bili su se prvo ukmetili u Čelicama, zatim na Višnjanima, pa u Kopčićima, gdje su se podijelili, odakle je jedan došao ovamo, drugi u Višnjane, a treći na Mejnik. - Stipići (2 k.) su od Stipića u Ploči, odakle su prešli prije 1878. Od istog su roda i Augustinovići ili Vidovići (2 k.) koji su od Augustinovića u Ploči, odakle su prešli prvo na Mlušu a zatim u Kovačevo Polje. - Pedići (2 k.) su se nekad zvali Brkićima. Došli su iz Kopčića. Kao Brkića ima ih još i na Orašcu. Ostali ih smatraju nesretnim koljenom, jer je Bariša Brkić imao 6 volova i nije htio da dovlači kamen, kada je počela gradnja crkve na Šćitu. - Grbeši (4 k.) su starinom Pinjuhi iz Hercegovine. Mnogo su se seljakali. U Kovačevo Polje su došli oko 1870. Ima ih na Orašcu i u Zenici. Imaju stanje i na Smojniku više Ponikava. - Mitrovići (1 k.) su doselili iz Rakitnog prije 1878. - Bošnjaci (2 k.)
M u s l i m a n i: Starincima se smatraju : Šuškovići (3 k.) u Redićima, Zečić (5 k. sa 9 dom.) u Oručevićima, Junuzovići (1 k. sa 2 dom.) u Junuzovićima. Zukanovići (4 k.) u istoimenom selu i Tabaci (4 k.) u Oručevićima. Zovu se Tabacima jer im je pradjed "tabačio" kožu. Staro im je prezime Oručevići. - Gorančići (6 k.) i Duvnjaci (3 k.) u Gorančićima su jedan rod. Starinci su. Baba je bila iz Goranaca i stoga se jedna grana zove Gorančići, a Duvnjaci su dobili to ime jer im je pradjed jedno vrijeme bio u Duvnu. Poslije 1878. nije bilo doseljavanja u Kovačevo Polje.
Izumrli su muslimani Muhibići. Iznad sela Redića ima mjesto Amšovići, koje je sigurno prozvano po nekom ranijem muslimanskom rodu. U Družnoviće su se iselili Ruvići. Bio je u selu katolički rod Franjići, koji su se iselili u Brestovsko (Fojnica); od toga roda bio je Franjo Franjić, prvi direktor franjevačke gimnazije u Visokom.
Naselje je na lijevoj strani Rame i glavnim svojim dijelom u polju, na flišu, i to dijelom donjom a dijelom gornjom ivicom polja (iznad recentne aluvijalne terase). Sela se zovu: Franjići, Brod, Ružica, Glavica, Zečići ili Redžići, Zuhanovići, U Ravne, Garačići i Oručevići i Klenjak.
U Oručevićima je starinski bunar sa živom vodom, ali ima vode samo zimi. U selu su vrela: Tornjaci, Močila, a na planini Osik i Voden Dolac. Kroz selo teku potoci Klenjak (i na njemu je jedan mlinčić) i Tornjaci, suv potok.
Njive su po polju i po stranama: Lađica, Potkraj, Močila, ravne, Cipala, Badnjevci, Kruškovik, Kovčevina, Brod (oko mosta, a s obje strane Rame), Crinovac.
Ranije je Kovačevo Polje imalo veliku ispašu na lijevoj strani Rame, počevši od kose Vardišća pa do Šćita. Sada im je ispaša iznad sela po stranama brda Smojnika, koje su pod šikarom. (U Smojniku su stijene Kamenita Dica, Orečevo Guvno i Vis, Kadin Bunar, zatim Javor, Brdo i Pasja Stijena). Planina ovog sela su bile Maglice. Tamo imaju stanje samo Gorančići i jedan od Gliba, inače su Maglice otskora pretvorene u selo.
Katoličko groblje je na lijevoj strani Rame, do mosta, i to od 1924. godine, a ranije su se kopali u Vidosavinu ili Adžića groblju. I muslimansko groblje je na lijevoj strani Rame, Rodnom Potoku. Pod jednim stećkom u okolini Livna pokopan je Radivoj Ilić Kovačepoljanin iz Rame.
Na visu Gradini, niže Matinih Stina, je jedna gromila. Druga gradina je iznad Priklapaca. Na njivi Barici je Mrtvo Groblje, neko nepoznato muslimansko groblje. Priča se da je u selu nekada bilo samo sedam muslimanskih kuća (a katolika nije uopće bilo). U selu je bila i neka tabhana na potoku Tornjacima. Pod Ružicom je bila vrba pod kojom bi sudio kadija Kurahović, kad bi došao iz Prozora. Njegova je zemlja bila na kojoj su sada Pedići.

5. Mluša 
Selo je zbijenog tipa, ali su muslimanske kuće odvojene od katoličkih. Ima 13 katoličkih i 2 muslimanske kuće, svega 15. Selo je ranije bilo čisto muslimansko. Mluša je većinom bila svojina nekog Dugalića, čija je bila i Zvirnjača (pa je Zvirnjaču kupio Miralem). Dugalić je doveo Belje za kmetove, i oni su prvi katolici koji su došli u selo.
K a t o l i c i: Belje (10 k.) su starinom Čorići iz Ograđenika (Mostarski srez). Došao im je pradjed. Bio je vrlo vješt puškar i prvi je počeo graditi mlinove i stupe pod selom (po tome su prozvani Beljama). Jednom je bježao u Dalmaciju pa se poslije nekog vremena vratio. 
-Kuraja (1 k.) je došao iz Gmića na zemlju Samardžića. Inače je od Kuraje na Proslapu. 
- Vladić (1 k.) je došao 1912. sa Šćita na ženinstvo. - Jurić (1 k.) je također došao na ženinstvo oko 1920. Opširnije u selu Kovačevo Polje.
M u s l i m a n i: Pilavi (2 k.) kažu da su starinom iz Bige i da su došli u fet. Bila su 3 brata: jedan ostao u Foči (tamo kažu da ima više od 40 kuća Pilava), drugi u Mostaru, a treći došao u Ramu. Jedna su kuća pravi pilavi, a drugo su Halilovići. Pilavi su došli na Mlušu na ženinovinu iz Lapsunja prije 1878. U selu su bili muslimani Mujkići, sada na Proslapu, te Maslešići i Samarđići, sada u Prozoru.
Selo je na kratkoj kosi koja se vrlo strmo spušta u rijeku Ramu. Nad selom su mnoge vododerine ("rivine"). Zapadno od sela je do Korita - Bareci, a istočno Jove - Badanj. Selo nosi vodu s bunara u selu i s izvora Prdaljice, a blizu sela je i izvor Zmajevača, ali ljeti se pate bez vode.
Sjeverno, iznad sela su strmi krečnjački otsjeci Srebrenik ispod brda Stražbenice. Ispod njih je strana Trebiševica od crvenih pješčara. Sa Srebrenika silaze u Badanj dolovi Gotski Dolac i Vrila.
Oko sela su njive: Zaglavišće. Ravna, Postaja, Popala, Drežnica, Bor, Vrtača, Osredak, Brista, Kuk, Slanci, Pivnica (bio vinograd), Luka, Koto, Livadica - Livadica, Bare, Jablan, Rupa. Ispaša je po stranama nad selom: Piljevina, Kunovača, Jurića Krč, Debela Kosa, Vučja Kosa i Gotski Dolac. Jedno mjesto u samom selu zove se Despotovina, a jedan vis pod selom Arapovac. Pod selom na Rami su stupe i valjavice. Katoličko groblje je na brežuljku Buljevcu, izvan sela, a muslimansko odmah iznad katoličkih kuća u selu.
U Priklapcima pod Mlušom ima gromila. Na brijegu pod samim selom je bio jedan mramor. Bilo ih je više pa su uništeni. Jedan seljak je napravio kuću oko groba. Bila su još dva srednjovjekovna groblja. Jedno je na jednoj maloj kosici u potoku niže Krajčice pod Mlušom: bila su tu dva "mašeta", pa je jedan prevrnut i pao u potok, a drugi još stoji. Drugo je na Bilicama iznad sela, gotovo sasvim već uništeno: i tu stoji još samo jedan pomjeren stećak. Na Despotovini iznad kuće Pilavove bio je nekakav veliki kamen, koji je upotrijebljen za gradnju.
Selo je ranije bilo čisto muslimansko. Priča se da je u selu bilo 77 muslimana "puškara" (ljudi doraslih za pušku) i među njima je bilo 7 imenjaka Selima. Bavili su se kiridžilukom. Niti im je tko mogao kamena odbaciti, niti otskočiti. No, kuga ih je sve pomorila. U Postinju ima Čuljkova pećina, ranije Keranova, po hajduku Keranu kog je ubio neki Garabin, gađajući ga preko rijeke. U blizini te pećine M. Beljo je nedavno na njivi našao zidine od 11 kuća ili zgrada.
Mluša je bila većinom svojina nekog Dugalića, čija je bila i Zvirnjača (pa je Zvirnjaču kupio Miralem). Dugalić je doveo Belje za kmetove, i oni su prvi od katolika dobili u selo.

6. Proslap 
U selu Proslapu kuće su u grupama: posebno muslimani, a posebno katolici. Inače je cijelo naselje veoma razbijeno, ali su kuće od istog roda obično na okupu. U cijelom naselju ima 71 kuća s 89 katoličkih domaćinstava i 30 muslimanskih kuća sa 30 domaćinstava.
K a t o l i c i: Šišići (9 k.), zovu se i Filipovićima. Peti ili šesti predak im je došao iz Dalmacije. Od ovog roda je bio čuveni franjevac Jeronim Filipović, dalmatinski provincijal 1735. i 1751. Oko 1920. jedan je Filipović odselio u Dalmaciju. - Drljići (1 k.) su po starini Lučići, (ali nisu rod sa Ivančićima) i starinci su. - Burići (2 k.), ima ih iseljenih u Družnoviće i u Zenici. Djed 76-godišnjeg Gavrana Burića došao je sa Ploče, od roda Augustinovića. - Đođe (3 k. sa 4 dom.) su starinci. Ranije su se zvali Mrižići. Neki su iselili u Gmiće odmah poslije 1878. - Ivančići ili Lučići (1 k. sa 2 dom.) su starinci i nemaju drugdje roda. - Radići (5 k.) su starinom od Drniša. - Milasi ili Milesi (1 k.) u Lučićima. Pričaju da im je starina bila ovdje i da je neki odavde prebjegao u Hercegovinu. U Proslap su ponovo došli iz Ljubuškog i smatraju se starosjediocima. Ima ih iseljenih u Proslapskoj planini. Od istog roda su i Šunjići (3 k.) u Proslapu. Po predanju bili su u selu i prije 1868., a od njih je bio bosanski franjevac fra Jeronim Milasović, rođen oko 1748. - Kuraje su starinom iz Dalmacije. Zovu se i Pavličevići (5 k.). Njihovi su ogranci Markešići (3 k.), Malekinušići (2 k.) i Žilići (5 k. sa 8 dom.). - Gazilji (3 k.). Pradjed im se doselio odnekle iz Bosne. Ima ih i na Paljikama. - Đejići (1 k.), pradjed im je došao iz Hercegovine. - Novići (2 k.) u Nikolićima su starinom iz Dalmacije. - Faletari (10 k. sa 14 dom.). Djed im je došao iz Lipna u Mostarskom srezu. Ranije su se zvali i Nikolićima sa starinom iz Dalmacije. Faletarima su prozvani po ovome: beg rekao njihovu "starjeniku" da pogodi kakvo mu je dijete u žene, a on rekao: "muško ko jabuka". Žena rodila begu muško dijete, a beg njega pozvao i darivao. Otuda im ime faletari, tj. gatari. Ima i drugo objašnjenje toga imena: u tursko vrijeme naišli neki hajduci prema Ljubuši i pitali babu mogu li doći do Ljubuše prije kiše (a bilo je vedro). Baba im je rekla da neće doći ni do klanca, a udariti će kiša. I zaista udarila kiša, pa se hajduci morali vratiti. Jedan od Faletara se preselio u Prozor. - Bošnjaci (3 k. sa 4 dom.) su došli iz Hercegovine prije 1878. Nisu im rod Bošnjaci na Orašcu. - Bilić ili Ramljak (1 k.) je došao iz D. Rame prije okupacije. - Sliške (1 k.) su došli od Imotskog prije 1878. - Perić (1 k.) je došao iz Dalmacije, iz Vinica prije 1878. - Barišići (1 k.), otac mu je došao sa Kupresa, bježeći od Turaka da ga ne kazne. Inače je bio iz Dalmacije. Po drugom, došli su iz Rakitna i premještali su se više puta po Rami. - Bagare (1 k. sa 2 dom.) su starinom iz Duvna, odakle su izbjegli zbog krvi. Bili su poslije na Šćitu odakle su prešli u Jakliće i tu se poslije izdjelili, pa neki prešli u Proslap, u Lučiće. - Zane (3 k.) su starinom Kvasine iz Dalmacije, a prešli su u Kopčiće. Zanama su prozvani kada su postali imućni. Oko 1880. jedna porodica Zana prešla je sa Šeperke na Šćit. - Jagić (1 k.) je doseljen iz Dalmacije, vjerojatno iz Drinovaca kod Imotskog. - Brković (1 k.) je došao 1900. s Orašca, "udao" se. - Meter (1 k.) je prešao pred Prvi svjetski rat iz Podbora u Dronjiće. - Banušić, zvan i Šušić (1 k.), došao je iz Ploče pred Prvi svjetski rat, na ženinstvo. - Abazi (2 k.) starinom su iz Prološca u Dalmaciji, odakle su prešli prije 1878. jedan je otišao među Kuraje na ženinstvo. - Grgić (1 k.) je došao 1923. iz Podbora na ženinstvo. - Karače (2 k.) su došli 1924. iz Dobrog Sela u Hercegovini, pa se jedan naselio u Mrkodolu, a drugi na Rijeci. - Selak (1 k.) se naselio 1926. na Potoku u Mlinima. Došao je iz Dobrog Sela. - Miletić (1 k.) na Špilji naselio se 1918. iz Dobrog Sela u Hercegovini.
M u s l i m a n i: Bristine (3 k.) u Dragunima, Delići (2 k.) u Dragunima i Ibrice ili Alilići (3 k.) u Dragunima su rodovi, koji ne znaju ništa o svom porijeklu, pa se smatraju starincima. - Hodžići (7 k.) na Drinu sa starinom na Zvirnjači. Kad su došli u Ramu stajali su najprije na Ženovnici i pošto su doselili Kopčići, od Hodžića je bilo 9 imama (u vremenu pošto je Kopčo uhvatio kralja). Prije toga su bili u Duvnu, u Lipi. Jedan je Hodžić sasvim preselio na Proslapsku planinu. - Mujanovići (1 k.) na Drinu su odavna i ne znaju ništa o porijeklu. Od starina se zovu i Fukare, ali to prezime odbijaju od sebe. - Mujkići (2 k.) i Osmići (2 k.) u pravom Proslapu su jedan rod. Došli su s Mluše i ne znaju dalje podrijeklo. Od Mujkića su možda Jejići (1 k.). Kažu da su 1790. Mujkići bili jedini muslimani u selu. - Polići (2 k.), došao im je otac iz Gornjeg Vakufa prije 1878. na ženovinu.
U jednoj kući sa Selakom žive Miloši (1 dom.). Oni su predvojena zadruga koja ljeti živi na 3 mjesta: u Dobrom Selu u Hercegovini i u Proslapu redovno, a ljeti jedan dio bude na planini, na Baboču.
Prce-Nikolići, katolički rod na Orašcu bili su ranije na Proslapu. Tako isto su na Proslapu (na Dragunima) bili muslimani Ajkići ili Hasanovići, sada u D. Višnjanima.
Naselje obuhvaća nekoliko sela na obje strane rijeke Rame. Maticu ovog naselja čini selo Proslap na desnoj strani Rame, a oko potočića Prosjeka (na kojem su proslapski mlinovi, 17). Na lijevoj strani je selo Mriže, gornjom ivicom malog polja pored Rame, a ostala su sela po stranama i kosama, na obje strane Rame. Zovu se: Klanac, Krsti, Kuraje, Draguni, Drin, Lučići, Rašće, Brežina, Dronjići, Šeperak, Nikolići, Špilja, Rosulje.
Na desnoj strani Rame su najprije brda Gorica i Gornja i Donja Nešnica. Među njima je poljce Bitovlja, koje gornjim krajem prelazi u Klanac. U sredini toga poljca su Krsti, a na donjem kraju selo Kuraje. Na granici prema Orašcu su brda: Kozica - Kašac - Klanac. Desno od potoka Prosjeka je kosa Greben, a nad njom brdo Stražbenica. Iznad Krupića su "grude" Belike Matine Stine i Strašna Vlaka. Na lijevoj strani su kose Križa, Rašće, Drin, Rosulje i brdo Grab.
S lijeve strane teku u Ramu Suhi Potok, Brodac i Slatina, a s desne strane Prosjek i Krupić. Krupić je veoma snažan vokliski izvor od kog nastaje rijeka, ali veoma kratkog toka. Prosjek postaje od dva manja također vokliska vrela u "prosjeku" Nešnice. Većinom se služe vodom s Rame i s Prosjeka; inače su izvori rijetki i nisu trajni.
Njive i kosanice se zovu: Dolac, Slan, Vaganovka, Đođin Bok, Batovina, Vrtli, Dereznik, Merdanovina, Kulina, Šćoklac, Ograda, Brig, Međugaje, Pilavuša, Zanuša, Velika Njiva, Morenovac, Torlakovina, Tović, Nešpilje, Gruda, Mriže, Ključić, Luke, Ladišća, Rakita, Slatina, Rulja (desno od Rame).
Ispaše: Uvala, Mala Uvala, Velika Uvala, Krčmarevac, Bandira, Križa, Oštra Kosa, Velike Stine, Male Stine, - sve na Radiljevcu, zatim: Jarišće, Kozica, Medvidnjak, Jejinske, Ričina, Krča, Suvi Dolac, - desno od Rame. Na lijevoj strani Rame su: Crna Strana i Urije.
Katolici imaju više groblje. Jedno je u Kurjama, drugo u Lučićima, a treće u Markešićima. Ovo se zove FRA­-Ljudino groblje pošto je u njemu sahranjen FRA Ljudevit Filipović, koji je umro od kuge 1815. četvrto je groblje u Nikolićima, na mjestu Ladišću, tzv. Hadžica Groblje i ono je najstarije katoličko groblje. Muslimani s Drina se sahranjuju kod džamije u Kapčićima, Draguni na Grabu iznad kuća, a Mujčići na Lučilu.
Sela Nikolići, Kuraje i Draguni zovu se po svojim stanovnicima. Rod Dunjići prozvao se po selu, a selo po ovom: tu su bile koze i kobile, pa se jedne godine jedna kobila i jedna koza "otronjile" (dala kobila troje ždrjebadi a koza tri jareta), i po tome prozvano mjesto. Na desnoj strani Rame je mjesto Kulina: priča se da je tu bila kula.
Iznad kuće Pavlića i Klancu je jedna velika gromila. Kod Žilića kuća ima jedan velik i visok, ali oboren, stećak. Na njemu su velike polulopte kao ukras i konjanik u reljefu, vrlo grub rod. Tu je u okolini neko staro groblje bez stećaka. Mjesto na kome su to groblje i spomenuti stećak zove se Šabići. Priča se da je bila crkva "grčka" na Grničinu Guvnu u ravni desno od rijeke a lijevo od potoka Prosjeka (interesantno je da tu predaju imaju samo muslimani). Po predaji, na Radeljevcu iznad Proslapa, a s obje strane puta, su mnogi grobovi "grčke" djece: bio neki rat, i tu vojska sustigla i isjekla djecu koja su bježala. Na Drinu, kod kuća Hodžića i Polića, ima šehitskih grobova, ali već bez bašluka.
Pod Nešnicom, između Prosika i Stepana, je nekakav stari "kršćanski" grob. Ograđen je i pojedinci popravljaju ogradu iz zavjeta. Vele da je i taj grob još iz doba kada su bili "Grcovi".
Mnogo se priča o stradanju sela od kuge. Bio je veliki pomor, te su mrtve vukli kukom i pomoću volova: ujarme se volovi da vuku kuku vezanu za sindžir. Priča se kako se neki fratar bio skrio i u pećini Prosjeku čitao misu. Na kosi iznad Lučića ima katoličko kužno groblje. Iz Kopčića vodi u Proslap i kroz selo Kaldrma (Kazdrma).
Selo je imalo od starine svoju "planinu", koja je već u nekoliko samostalno naselje, te je posebno i opisana.

7. Proslapska Planina 
Kuće i stanovi su eoma raštrkani. Ima svega 33 stalno naseljene kuće. Na Proslapskoj planini su ogranci predvojenih zadruga Čuljaka i Vidovića iz Ploče, muslimana Delića iz Proslapa i Lovrića s Orašca, koji na planini zimuju. Na Proslapsku planinu izlaze samo ljeti sa stokom i imaju kuće: jedna porodica Bulaja iz Dubog, a iz Proslapa: 1 Bristina, 5 Faletara, 3 Gazilja, 1 Milas, 3 Bošnjaka, 4 Filipovića, 1 Hodžić, 1 Polić i 1 Miloš.
Katolici: Milasi (4 k.) (vidi opis Proslapa). - Pavlići (2 k.), Markešići (5 k.) i Malekinušići (2 k.), (vidi opis Proslapa). - Šunje (4 k.) bit će da su iz Hercegovine. - Novići (3 k.), (vidi opis Proslapa). - Čorići (2 k.) su došli iz Dobrog Sela u Hercegovini oko 1910. Ima ih i u Doljanima. - Tanjići (2 k.) su prešli odavno iz Ploče. - Sliške (1 k.), (vidi opis Proslapa). - Filopovići ili Šišići (4 k.), (vidi opis Proslapa). - Pedić (1 k.) je od Brkića u Kovačevu Polju, odakle je došao na Podosoje 1919. - Sičaje (1 k.) su prešli iz Podbora. - Bošnjak (1 k.) se naselio na Osojnici 1931., došao je sa Orašca na ženovinu. 
Muslimani: Hodžići (1 k.), (vidi opis Proslapa). 
To je visoka, gotovo sasvim gola površ, pravi boginjavi krš, s koga se dižu dva visa: Paćevo (1418) i Dašnik (1514). Ima i nekoliko manjih uvala. Prema istoku površ se završava veoma strmimi odsjekom koji pada u Ramu. Gornja ivica tog odsjeka zove se Rat. Prema jugu i zapadu nastaje prava Ljubuša.
Donedavno su po toj planini bile samo staje, a sada ima i staja i kuća sa stalno naseljenim porodicama (obiteljima). Kuće su veoma raštrkane. U nižem dijelu planine, blizu spomenutog odsjeka, su naseljena mjesta: Poljana Nedio, Solila, Rat, Debeli Brig, Vlake, Pale (Žilići), Podosojnica (Markešići i Povlići), Lučića Planina (Šimići) i Ploča. Južno od tih, pod Paćevom su Meter i Sičaje, a zapadno od njih, već u Ljubuši, pod Liscem, Faletari i dr. na Vagaču i i Dragunovini. Kuće su obično na stranama većih vrtača.
Na Proslapskoj Planini uopće nema živih voda. Imaju čatrnje i lokve. Dna mnogobrojnih vrtača i uvala se obrađuju. Strm odsjek ispod Paćeva (pod Pađevom su mjesta: Nasloni i Poci), izdužen u pravcu istok-zapad, je pod šumom: Vadoč, Osojnica, Bučar, Potrvena Šuma, Tir. Tako isto, pod šumom je djelimično i Dašnik (Zukića Bukve). Stoku napasuju po Uriji.
Priča se da je Proslapska Planila bila naseljena još u doba kada su ovdje bili "grci", ali da su im kuće bile na Mrkodolu. Na Proslapskoj Planini bilo je, kako kažu, selo (a možda samo katun-znači  povremeno pastirsko stanište) i uz kuru: na Mličnoj Ravni pod Osojnicom je grob nekog Đuraca, koji je umro uz kuru. Priča se da je kura najprije zametnula u Nedilu pod Paćevom, gdje također nema jedan kužni grob. Na Stožiću iznad Žilića kuća je starinsko groblje sa kamenim križevima. Tu se sada sahranjuju nejaka djeca a odrasle pokojnike nose u Proslap.
Većina onih koji sada živena Proslapskoj Planini prešli su u toku posljednjih desetljeća iz Proslapa na mjesta gdje su ranije izlazili samo sa stokom.
Zemljište je u planini od starina biloprivatno osim šume Vadoča, koja je državna. Uz Podosoje se proteže Urija, koja je zajednička seoska ispaša Šćita, Proslapa i Kopćića, i ta sela plaćaju na nju zajednički porez. Hercegovci su dolazili na kupljene zemlje u Proslapskoj Planini, a izvan nje na Kopčevinu. 

8. Šćit
Šćit je nedavno obnovljeno naselje koje se obrazovalo uz samostan i stoga postalo središtem Gornje Rame. Bila je tu šikara i livada. Selo je osnovano na tlu Proslapa. 1856. do 1857. podignuta je kuća za stanovanje fratara. Da ne bude sama, fratri podignu još jednu kuću gdje nasele kao čivije braću Bagariće. 1873. počela je gradnja samostana. Bagarići su poslije prešli u Jakliće.
Grubeše (2 k.) su starinom Lukići iz sela Sivše u Tešanjskom srezu. Došao im je djed Ilija da izbjegne krv, pošto je ubio nekog Turčina koji im je napadao žene. Prije su bili u Fojnici, odakle su se preselili na poziv fratara, koji su ovamo pozvali katolike da ih čuvaju od muslimana. - Tomići (5 k. sa 3 dom.), po pozivu fratara došao je djed Jozo Tomić iz G. Vakufa. Od njega vode dvije porodice, a treći Tomić, od istoga roda, došao je iz G. Vakufa 1920. na ženinstvo, udao se. - Juričići (2 k.), došao im djed iz G. Vakufa oko 1865. - Čalići (1 k.) su došli iz Vinice kod Imotskog prije okupacije. Odavde su se selili i u Prozor. - Zane (3 k. sa 1 dom.) su prešli oko 1880. iz Kopčića i Proslapa. - Vladić (1 k.) je od Vladića u Donjoj Rami. Otac mu se "udao" ovamo oko 1890. - Lovrići (1 k.) su prešli iz Varvare oko 1900. na ženinstvo. - Džidžić (1 k.) se "udao" oko 1900. iz Jaklića. Opširnije u opisu Jaklića.
Selo je na maloj kosi između dola Suhog Potoka i potoka Slatine (koji izvireu Ripcima a slijeva se u Ramu na mjestu "Nešpilje"). Selo oskudjeva vodom: ljeti je nose s potoka i iz samostanske čatrnje. Njive i kosnice se zovu: Šunjin Dolac, Porednice, Rašće, Šeperak, Duga Glavnica, Ustrane (tj. Usrane) Njive, Dolac, Maslarev Dolac, Fratarski Brist, Rosulje, Beguša, Fratarski Gaj. Ispaša: Humac.
Sve kuće su na ikupu i oko mjesta. Ima ih 16 (12 obitelji). Svi su stanovnici katolici. Na Šćitu je fratarski samostan. Zbog toga su u selu 2 dućana, 2 gostionice, 7 kafana. Tu su još škola i općina. Groblje je u Ripcima i zajedničko je za ta dva sela (i za fratre).
Priča se da je selo dobilo ime po tome što je na toj kosi ubijen konj Šćitonja. Na kosi Kaadinoj Stini bi sudi kadija, koji je dolazio iz Prozora. Na toj kosi su dva srednjovjekovna groblja ("grčka"). Mjesto gdje je sada raskrižje u selu zove se Bašluk: bio je tu grob nekog muslimana iz Prozora. Svuda oko samostana i crkve bilo je starinsko groblje.

9. Ploča 
Selo je zbijeno i ima 34 katoličke kuće. 
Vidovići (2 k.), Tanjići (2 k.), Stipići (1 k.), Augustinovići (2 k.), Pločkinjići (7 k.) i Banušići (1 k.) su jedan rod i starinci. Pločkinjići su se nekad zvali Špige. Od Stipića i Augustinovića ima ih i u Kovačevu Polju. - Jeličići (1 k.) i Bilići (1 k.), (opširnije u Podboru). - Uložnici (6 k.), od tog su roda i Matešići (1 k.) starinci su. - Čuljci (7 k.) su starinom i Bogodola u Hercegovini. Ima ih i u Skoplju, (opširnije u Podboru). - Ramljaci (1 k.) su došli sa Orašca prije 1878. Njihova oca dovela je majka sa sobom. - Čurčić (1 k.) je došao iz sela Brišnik u Duvnu oko 1900. - Bošnjak (1 k.) je došao sa Orašca 1925.
Selo je ispod brda, a ono je samo jedan dio Kolivreta. Djeli se na Ploču ili Čuljke i Brijeg, između kojih je potok Kozarica. Na Brijegu je voda Lazovača, a na Ploči Česmica. Od Podbora djeli Ploču potočić Gračanica koji silazi s Gračca. 
Njive su ispod sela, sve do Rame: Mraviljače, Brig (Iza Briga), Pustolovine, Trsje, Peari, Vrtli, Pošip, Na Šiou, Glavnice, Zelenice, Dolašnica, Studenac, Vardišće, Zećića Gaj, Kamen, Borike, Bare, Nikolina Njiva, Klanci-sve po kosama, strmim stranama i dolovima. Ispaša je po brdu: Bristovici, Na Likve, Zapode, Kunovača, Na Lazine, Krč. Groblje je kraj sela na mjestu Čevaljikama. 
Selo se zove po tome što u njemu ima ploča za krovove. U katoličkom groblju su jedan veliki četvrtasti stećak i jedan visoki na sleme. Na kosi Grepcu, idući ka Mluši, imaju također dva stećka. Priča se da je na Gračacu iznad Čuljaka bila crkva i da je do nje vodio lijep put. I tu ima jedan stećak. Po drugima, nije biloa tamo crkva, nego su se samo krili fratri. Jedno mjesto se i sada zove Fratarsko Setalište.
Na Gračacu je bila šuma i u njoj česma. Tu se svijet krio od Turaka. Priča se da je selo stradavalo od kure. Tada su bježali u pećine. Neki su tada iz Gostova pobjegli u Bosnu.

10. Podbor
Ima svega 58 kuća sa 62 domaćinstva. 
K a t o l i c i: Jeličići su starinci. Njihovi su ogranci: Jeličići (5 k.), Meteri (6 k. sa 7 dom.), Sičaje (10 k. sa 11 dom.), Franjušići (1 k.), svega 22 kuće sa 24 domaćinstva. - Glavaši (1 k.) su došli iz Lužana kod Bugojna oko 1830. - Čuljci (2 k.) su starinom iz Bogodola u Hercegovini. Pradjed im se doselio. Najprije su bili na Draševu, zatim u Skoplju, gdje su ostala tri brata a četvrti se vratio na Ploču. Od istog roda je i Čuljak koji se nedavno vratio iz Hercegovine na Lug. - Đuras (1 k.) je od Kuraja. Došao je ovamo pradjed. - Zlatići (3 k.) su starinom Grubeše, vidi Šćit. - Mišure (3 k. sa 4 dom.) su prešli iz Ripaca u Sopot prije 1878. - Vidovići (1 k.), otac mu je došao iz Ploče prije 1878. Ima ih u Ploči. - Ćališi (3 k.) su se mnogo seljakali. Porijeklom su iz Hercegovine. - Pivići ili Zekići (1 k.), po porijeklu iz zovu Škuturima, a zovu ih i Dervišićima. Ima ih u Rumbocima. Opširnije u opisu Rumboka (Petrovići). - Stapići (2 k.) su iz Dalmacije, iz Zagvozda, pa ih zovu i Gvožđanima. Nisu rod sa Stapama u Kovačevu Polju. - Matešići (2 k.), došao im je otac iz Ploče oko 1880. Zvali su se Uložnici. Od tog roda je i Uložnik (1 k.) čiji je otac došao iz Ploče tijekom okupacije. - Marušići (1 k.) je došao iz Gmića oko 1900. - Anđelići (1 k.) su iz Rumboka došli 1906., a došli su sa Ometala 1919. - Šola (1 k.) je došao iz Kopčića uz majku, pa ovdje ostao na ženinstvu, 1906. - Grgići (1 k.) su starinom iz Hercegovine ili Dalmacije. Jedan od njih je prešao iz Podbora u Sopot, a drugi otišao u Proslap. - Bešker (1 k.) je došao uz majku iz Rumboka pred Prvi svjetski rat. - Šarac (1 k.) je došao iz Rumboka na ženinstvo. Opširnije u opisu Rumboka, (Milišići). - Andričić (1 k.) je došao sa majkom iz Orašca 1921. - Mečići (1 k.), koji su bili velik i bogat rod, starinom su iz "Kavura" iz Dalmacije. - Bilići (4 k.) su iz Šlimca. Ima ih u Ploči, Lapsunju i dr.
M u s l i m a n i: Haćimići (2 k. sa 3 dom.) se smatraju starincima. Dvije porodice su u Sarajevu. - Ciganin Šišić (1 k.), kovač, doselio se 1929. iz Kasabe, G. Vakuf. Muslimani Omerbašići iz Sopota iselili se u Knežiće.
Sela ovog naselja - Sopot, Podbor, Orašćić, Pirićevina, Dočljak, Džematovina, Cripalo - su pod brdom Kolivretom i sva su u jednim polukružnnom nizu i to gornjom ivicom fliša. Ispod sela su mnogi dolovi izdjeljenim kosama: iznad sopota je prodolje Meugorje.
U sredini sela je jedan bunar sa živom vodom. Ima i jedna čatrnja. Glavna je voda pak Sopot, koji otiče kao potok. Kroz Podbor teku Potok, koji je prava urvina, i potok Otimir.
Njive su većinom ispod sela: Jedini Greb, Sopoćki Dolac, Selišće, Strmoglavnica, Otave, Jašarovo Selišće, Krznave, Podjabučje, Bljizaljci, Dragokup, Pod Lisinu, Raline, Putina, Rakiće, Žalje, Tomino Polje, Dubina, Pisak, Cvitine Greb, Borovnik, Blace, Tomašica. Ispaša je na brdu iznad sela: Mala i Velika Gradina, Ravne, Jakina Ravna, Osojnica.
Naselje je razbijenog tipa, a kuće su u pojedinim selima na okupu, osobito u Podboru, gdje su kuće zbijene oko urvina Potoka i Otimira. Selo Podbor zove se po tome što je na kosi Dubini bio veliki bor. Bilo je u njemu moći, donjetih iz Dalmacije, da čuvaju selo od poplava. Izgorio je. 
Na visu Gradini sjevernoistočno od sela ima nekih gromila. Na jednom brijegu iznad sela Sopota je srednjevjekovno Vardino Groblje. Ima 13 stećaka razne orijentacije, ali se poznaje da ih je bilo više. Drugo "grčko" groblje jeVišnjac, također u Sopotu, na kojem su više stećaka (5-6) i jedan kameni križ. Jedan stećak ima Dubini iznad Pirićevine
Priča se da je selo više puta stradalo od kuge. Prva je trajala nekoliko godina. Pošto se poslije nje narod nije "popravio", udarila druga, pa treća. Od kuge su bježali u Jelinu Pećini nad selom, u kojoj je bila Jela s Djecom. Od faletara iza kuge ostalo samo jedan djed i jedno djete. Tek poslije treće kuge narod "se popravio". Po J. Vladiću, Podbor je u 18 stoljeću bio čisto katoličko selo.
Na Osretku u samom selu Podboru je staro katoločko groblje. Potok ruši obalu,te se vide mnogi kosturi i porazbacani kameni križevi. Jedan križ je datiran: 1748 god. Tu je bilo groblje dok je selo maleno. 

11. Ripci 
Selo ima 35 kuća. 
K a t o l i c i: - Jozići (8 k. sa 9 dom.) su starinci i nisu bili kmetovi. Od njih je Ramljak (1 k.). - Brkovići (2 k.) su prešli sa Orašca prije 150 godina, opširnije u Orašcu. Uz kugu su neki od njih otišli u Vareš. - Mišure (4 k.) znaju samo da su iz Duvna. Došli su poslije kuge. Od njih su i Ramljaci. - Selaci (1 k. sa 2 dom.) su starinom iz Hercegovine, nema 100 god. kako su došli. Rod su im Hercegovci Planinići na Planini. - Ravlići (2 k.) su starinom iz Sinjskog Polja i zvali su se Bogetići. Kako su u okolini Senja imali ogromnu livadu Ravne, njihovi suseljani ih prozvaše Ravnićima, a kasnije je od tog oblika nastalo prezime Ravlić. Iz nepoznatog razloga su se preselili u selo Kozice u Imotskoj Krajini. Pošto su Francuzi krvavo ugušili pobunu u Poljicu 1807. u kojoj su možda i ovi Ravlići sudjelovali, šest braće Ravlića bježe u razna mjesta BiH. Dvojica, od kojih jedan Franjo, bježe u Ramu. Jedan je bio momak kod kadije Muftića i pratio ga je 1820. na putu u Carigrad. Kada je umro, sahranjen je u groblju na Gmićima. Kod kadije ga je naslijedio brat Franjo. Pošto je zbog pobune kadija Muftić morao bježati, bježi sa njim i Franjo i dolazi u Split. Poslije nekog vremena vrate se u Prozor, kadiju uhvate na prevaru i odsjeku mu glavu pod Vrandukom. Franjo se krio 3 godine, dok je opasnost prošla. Živio je u Ripcima i imao pet sinova. Jednog njegovog unuka prozvao je fratar koji ga je krstio "Breša" i po njemu se sada zovu Brešići. Zovu se i Tufekčići, jer je Mijo Ravlić (1831. - 1905.) bio kovač i pravio je i šarao puške kremenjače; njegov viganj je postojao sve do 1908. Imaju roda na Kozlu. - Malekini (2 k.) su došli sa Orašca oko 1860. - Franjušići (2 k.) su starinom Jeličić iz Podbora. Prešli su ovdje oko 1860. - Sabljo (2 k.) su starinom Bačak i došli su iz Duvna oko 1850. - Varela (1 k.) je sišao sa Orašca prije 1878. - Grbavac (1 k.) na Osoju, došao je iz Družnovića prije 1878. Bio je prvo u najmu, a poslije u kmetstvu. - Ćuk (1 k.) je doselio iz Rumboka na Barikovaču u tijeku Prvog svjetskog rata. - Papić - Kraljević (1 k.) je penzionisani žandar, rodom iz Vadajića u Duvnu, a starinom iz Podbablja kod Imotskog. Naselio se 1919. - Džidžići (2 k.) su došli iz Jaklića iza 1878. i 1923. Bilo je u selu i Lovrića, otišli su u okolinu Zenice.
M u s l i m a n i: - Šere (3 k.), starinci, bili su težaci. - Haćimić (1 k.) je prešao iz Sopota 1912. - Đinović (1 k.), kovač, došao je iz Duvna oko 1900., starinom je Bunić iz Sinja. Porijeklom je od jednog dječaka Rizvanbegovića, koji je izbjegao kada je pao Sinj i u Duvnu izučio zanat.
Naselje je uglavnom oko puta iz Prozora za Šćit a pod brdom čija se prisojna strana zove Strana. Ispod ceste a kko vode je Donje Selo a nad cestom je Gornje Selo. Osojnica i Barakovača, osojne strane, su pod šumom ali odskora i one naseljene.
Njeve i kosance su: Luka, Hamidovka, Pod Grebljom, Hrastić, Krč, Jedini Greb, Selišće, Duge Njeve, Brodac, Muraj (voda i dobra livada), Rastanak, Crvena Jabuka, Cukin Brig, Križice, Barakovača, Potkosom, Oraovača, Lanišće, Jakina Ravna (ispaša), Točak, Dvorišća, Petrov Mlin, Lopate, Zamelišće, Biloje.
Selo je bilo rastureno, a sada su kuće u Ripcima, osim onih u Osojima, prilično na okupu: djele ih samo vrtovi. Zgusnule se se u vrenenu poslije 1900. Staro katoločko groblje na Brišću, a novo na  brežuljku stupu.
Jedini greb je mjesto istočno od sela, na granici prema Podboru. Samo se poznaje da je bio grob, posut sitnim šljunkom. Inače se to mjesto ore. Priča se da je u Ripcima bila varoš (obrtničko-trgovačko naselj; trgovište).
Naselje je mnogo stradalo od kuge. Priča se da su prije kuge kuće bile ispod Osoja (sjeverno od današnjeg sela, na teritoriju b. Lapsunjske općine). Oni koji su ostali preselili su na drugu stranu doca. Prije guge su od katolika bili samo Jozići, a od muslimana Šepe i Suknići. Od kuge su bježali na Kosu nad selom i krili se u Vradaljeve Doce. Odozgo su vikali: "Imali tko živ u selu?" Priča se da se na Zamelipću zamela neka vojska. 
Nekada su u ovom selu živili slijedeći muslimani podovi: Suknići, koji su, na Zaimoviću i Grciće iz Prozora, a imali su kuće Kadrići, Muftići, Mahmutovići i Peštelje. Uz njih je bio samo jedan katolik, Jozić, koji je služi kao kavedžija. Cijelo selo je bilo svjina prozorskih ara. Osim Šera, ostali su se muslimani davno iselili, odnosno vratili u Prozor. Međutim u davnoj prošlosti bilo je katolika. God. 1687 postao je gvardijanom ramskog samostana fra Andrija Ripčanin, koji je 1687 izbjegao iz Rame u Dalmaciju.   

12. Kopčići 
Selo ima 50 muslimanskih i 17 katoličkih kuća. 
K a t o l i c i: - Penave (1 k. sa 3 dom.) na Pirišću. Ima ih i u Kovačevu Polju. Došli su s Maglica prije okupacije. - Kutleša (1 k.) u Gaju, došao iz Zvirnjače oko 1880. Ima ih u Podboru. - Kalajdžić (1 k.) u Gaju. Naselili su ih begovi iz Duvna oko 1860. - Vrljići na Mejniku (3 k. s 4. dom). Doselio ih djed. Vidi opis Risovca. - Kvasina (1 k.) u Gaju. Opširnije u opisu Proslapa (Zane). - Raspudići (2 k.) u Luci. Ima ih na Mrkodolu. Došli su iz Hercegovine prije 1878. - Radoš (1 k.) na Škarinama, starinom iz Dunava. Doselio mu djed. - Mitrovići (1 k.) na Lukama. Mnogo se seljakali. Odavno su u Rami. - Brkići (1 k.) u Lukama iznad Škarina. Od njih su i Brkići na Kozlu. - Ravlići (2 k.) su starinom iz Dalmacije, odakle im se doselio pradjed. - Šimunovići ili Šole (2 k.) u Rosuljama, starinom su iz Duvna odakle su došli prije 1878. Jedna porodica su pravi Šimunovići, a druga Jakovljevići. Onaj drugi došao 1916. sa Zahuma na ženinstvo. - Bagara (1 k.) je došao na kupljeno imanje na Lukama 1932. iz Jaklića, a rod mu je Bagara na Proslapskoj Planini. Starinom su iz Duvna. 
U selu su živjeli za turskog vremena Grabovci, Luka i Luca. Od jednog roda su oni i beg Kopčić, koji se poturčio. 
M u s l i m a n i: Glavni rod u selu su Kopčići sa ograncima: Fetahovići ili Kasumovići (3 k.), Bećirbegovići (2 k.), Kadrići (8 k.), Muratbegovići (3 k.), Jusufbegovići (4 k.), Zukići (1 k.), Sulejmanagići (2 k.), Mahmutbegovići (3 k.), Husejinbegovići (3 k.), Hasanbegovići (7 k.), Agići (1 k.), Đaferbegovići (2 k.), Beganovići (5 k.), svega 53 domaćinstva. Ima ih iseljenih u Prozoru, Rami, Sarajevu, Jajcu, Carigradu i Smirni. 
Glavno im je imanje bilo u Duvnu, i tamo su knezovi bili subaše Kopčića, tamo su bili samo preko ljeta. Odavno se uzimaju među sobom. Od njih su izumrli i raselili se ogranak Šabića, a od Turušlića su samo djeca u kući Nurije Kadrića. - Ćatići (2 k.), došli prije 1878. i starjenik je bio ćata u selu. - Avdići (1 k.) su došli iz Plane kod Bileće prije 1878. Daljnim porijeklom su Krivokapići iz Kobilj - Dola u C. Gori, porodica je bez muških članova. - Čorbađić (1 k.) je došao 1910. iz D. Vasti na ženovinu. - Klico (1 k.), nepoznatog porijekla.
Sami Kopćići su pod odsjekom planine Kozla, a s obje strane rijeke Rame. Kozo je dio planine Ljubuše i na njemu su doskora Kopćići imali samo stanove, a sada se pretvara u stalno naselje.
Glavni dio naselja, Kopčići su na kosi između Rame i potoka Broca. Na desnoj strani Rame, između Rame i potoka Trešanice je Odžak na maloj kosi. Gornji dio Kopčića zove se Ženovnica. Kuća, poglavito katoičkih, ima i po stranama oko tih sela: na Pirišiću, u Gaju, na Mejniku, u Luci, na Škarinama, u Lukama, na Poljani (na KOzlu), u Mrkodolu, u Konjskoj Lokvi, na Praljivici i na Borovoj Glavi. Na Buku su mlini, ali tu niko ne stanuje.
Žive su vode Rama i Buk. Buk je drugi vokliski izvor Rame, vrlo kratkog toka. Manja vrela su: Mostić, Kondir i Trešanica. U Kopčićima su potoci: Brodac, Trešanica,Muraj (tako sezove i livada; djeli od Jaklića) i Jelašac. Njive i kosanice se zovu: Blace, Luk, Hendek, Luka, Jelinac, Jaminovina, Podvornice, Mandalovina, Podovi, Kalemi, Zvirčevina, Kondir, Drin, Krć, Ograda, Šehićovina, Gaj, Mejnik, Pirišće, Njivica. - Stane ispod kozla su podsitnom šumom, i tu je seoska ispaša: Deligrude, Dubrave, Peharac, Peharna Gruda, Jelovača, Krćna Gruda, Počivala, Hodžinac, Orlovača, Pišćetak (s vodom9. na Vlakama ima privatne šume: drvo za građu se nabavlja iz državne šume Dašnika.
Muslimnski djelovi, Odžak i Kopčići su zbijeni. Na sredini Kopčića je veliki prazan prostor Škarine i niže njega Mejdan. Sve katoličke kuće su raštrkane po spomenutim mjestima. U Kopčićima su džamije i tri dućana, na Buku 7 mlina i 3 kafane. 
U tursko doba, cijelo naselje se zvgalo Ženovnica. Na dublju, uvrh sela Kopčića ima srednjovjekovno groblje, ali je očuvan jamo jedan stećak, koji sezove Kamenobaba. Proča se da je tu bila "grčka" crkva (a druga da je bila na Onišu i Orašcu).
Za džamiju u selu kazuju da ju je podigao unuk rodonačelnika (osnivač, začetnik) Kopčića i da ju je palio Stojan Janković, ali da požar tada nije uništio munaru. Katolici vela da je ta munara sagrađena od kamena sa crkve na Šćitu. U groblju kod džamije je grob njena osnivača, ograđen kamenom kakvog nema u okolici. Ali ni na grobu ni na džamiji nema natpisa. U Odžaku je bila kula Kopčića. Od Kopčića do Mlina, pa u Proslap, i donekle prema Šćitu vodi starinskakaldrma. "Starjenik" Kopčića bio je u Odžaku gdje su bili odžk, kula i ahar, a na brdu (današnji Kopčići) tada nije bilo kuća. Selo je mnogo stradalo od kuge. Od Beranovića tom prilikom ostao samo "did", a od Muradbegovića jedno djete. Taj dječak bio je Beganobega dvanaest godina, dok nij odrastao. Zvao se Hadži - Osmanbeg Muradbegović. Iznad mjesta Kamenobabe, na kosi, je "kužno groblje".        

13. Kozo i Mrkodol 
U Mrkodolu su sami Hercegovci koji su oko 1900. počeli da grade staje. (1889, kad je rađena austrijska karta, nije bilo ništa). Do 1906 bile su samo livade koje su kosili begovi. A od 1906. kupuju zemlju i nastanjuju se. Do tada su dolazili na Mrkodol kao kolibari sa stokom na Ljubušu i zasijavali sve što se moglo. Oni koji su dolazili u Mrkodol, veću su se stalno nastanili utoliko što tu zimuju, ali su samo dijelovi podvojenih zadruga, čija ostala obitelj živi u Hercegovini. Na Kozlu se naseljavaju samo oni koji dolaze iz Kopčića, te doseljenici iz Duvna i Hercegovine.
Stalno i samostalno nastanjeni rodovi: Tadići ili Tatkići (4 k.), starinom su iz Kongore u Duvnu. Došao djed i doveo pet sinova u sepetu. - Barišići (1 k.) su starinom iz Kaura, i odavno su, prije 1878., na Poljani. Ima ih i u Jaklićima. - Ravlići (2 k.) su na Kozo došli iz Ripaca. - Brkići (2 k.) su starinom iz Hercegovine, iz Dobrog Sela, odakle im je došao djed. Izišlo ih je šestorica braće i neki su otišli ka Skoplju. Sa Kozla su se selili i u Ripce. - Žilić (1 k.) je došao sa Proslapa 1929. na ženinstvo.
Rodovi na putu da se nasele:
a) Na Kozlu: Korda (1 k.) je iz Grljevića, došao 1898.
b) Na Mrkodolu: Raspudići (4 k.) su iz Dobrog Sela. 
Dvije porodice zimuju u V. Mrkodolu od 1907. a dviju u M. Mrkodolu od 1912. - Karače (1 k.) iz Crnča, zimuju od 1906. - Širići (1 k.) na Crvljivici su iz Broćanca u Posušju, došli su 1916. - Miletići (1 k.) su iz Dobrog Sela, a starinom su iz Primorja. Počeli su zimovati u Mrkodolu od 1906. Ova zadruga ima obitelji na više mjesta: osim nabrojanih ima ih još u Livnu i Našicama. Domaćin obično živi u Dobrom Selu i obilazi ih. - Šaravanje (2 k.) su iz Dobrog Sela, ovdje su od 1912. - Kneževići ili Revenići (2 k.) zimuju još od Prvog svjetskog rata. Iz Goranaca su. - Petrovići sa Rakitna zimuju od prije Prvog svjetskog rata. - Na Borovoj Glavi zimuje od 1918. Pavković (1 k.) iz Rakitna.
To je bila doskorašnja planina sela Kopčića, kome je na zapadu. Sada je to već posebno naselje. I to je dio niže površi ispod Ljubuše s odlikama ljutoga krša. Veći dio krša je na samoj gredi, a manji dio na samoj površi, Kozlu, a sve su kuće, kao i na Proslapskoj Planini, podizane u vrtačama. Šuma Dašnik dijeli Kozo, koji je na istoku, od Mrkodola, koji je na zapadu, a u kom se razlikuju Veliki i Mali Mrkodo i Crvljivica.
Žive vode3 nema nigdje (nego lokve i vrtače). Pojedini kompleksi (u kojima su samo dna većih uvala obrađena) zovu se: Kozo, Bartovina, Bukovica, Smetina, Jasle, Kućišta, Omar, Džegalovica, Šabanovina, Doci, Lanišća, Razišća, Borova Glava, Puzdrovac, Usin Konak, Mali i Veliki Mrkodo, Pukve, Katunica (do šume Dašnika), Kik, Lokvetina, Crvljivica, Konjske Lokve.
Kuće odnosno stanovi i po Kozlu i Mrkodolu su veoma raštrkani. Stalno i samostalno naseljenih bilo je 1932 god. 10 kuća. U Mrkodolu ima 5 stalno naseljenih kuća, ali su one u zadruzi sa obojim ograncima u Hercegovini i dvije porodice dolaze privremeno: Pavkovići iz Rakitna dolazi samo s proljeća i s jeseni, a a Jelan-Revenić dolazi samo s jeseni,  ljeto provodi u Zlopolje, a zadruga mu je u Gorancima. Na Kozo dolaze samo preko ljeta 2 Begovića, 1 Arić, 1 Mahmudbegović i Hasanbegović iz Kopčića. Nedavno su Tadići zasnovali i posebno groblje za ta sela na mjestu Poljani. Na gradini u Mrkodolu ima velika gromila. U Mrkodolu ima jedno staro grobhlje sa stećcima kod Čulina Doca a kraj puta. Samo su četri neukrašena stećka.

14. Varvara 
Selo ima sedamnaest katoličkih i šezdeset i jedna muslimanska kuća.
K a t o l i c i: - Lovrići (3 k.) su starinom iz Duvna. Došli su prije 1878. Zovu ih Kovačima, jer su nasljedni seoski kovači. Ima ih i na Orašcu i dr. - Cvitanovići (3 k.) su starinom iz Dalmacije pa se stoga zovu i Kaurinima. - Ramljak (1 k.) je na Dragnju ima više od 80 godina. Bili su ranije u Rumbocima. - Pavlovići (1 k. sa 2 dom.) su na Grebenu od oko 1850., oni su od Petrovića u Rumbocima. - Cvitanovići (1 k.) je došao 1899. iz Rumboka. - Ivić (1 k.) je od Petrovića u Rumbocima. Došao je 1930. - Ljubići (2 k.) zvani Lumbići, došli su prije 1878. iz Duvna. Po ocu ih zovu i Mileškovićima. Bili su ranije na Čeprtljačama, ali su već odavno u selu. - Vidakušić ili Ramljak (1 k.) je rod sa Ramljacima u Rumbocima, a svi su ranije bili u Proslapu. Ramljaci su u Varvari od prije 1878.
M u s l i m a n i: - Bektaši (9 k.) bili su u selu prije kuge. Smatraju se starincima. - Gafurovići (2 k.) zvali su se nekada Čuste i Palići. Od tog roda su i Palići (1 k.). Smatraju se starincima. - Manjušci (4 k.) su starinci. - Omerbašići (2 k.), smatraju se starincima. Selo Klek je njihov timar. - Ajanići (1 k.), imali su imanje u Rumbocima i Lapsunju, ali su bili i u Sarajevu. Imali su imanje i u Varvari i u Sarajevu, pa su na smjenu boravili u oba mjesta. - Majčići (6 k.), starinom su iz Rumboka odakle se preselio djed i uzeo udovicu i imanje Čolaka, koji su izumrli. - Isaci (5 k.) su odnekle doseljeni, ne zna im se porijeklo. - Hasanagići (2 k.) su starinom iz Drina na Proslapu i došli su prije 1878. - Verem (1 k.) je došao sa majkom iz D. Vakufa poslije 1878. Majka mu je bila iz Varvare. - Pračić (1 k.) je došao oko 1911. s Orašca na ženinstvo. - Mujanovići (2 k.) su došli iz Rumboka 1911. - Ugarak (1 k.) je došao 1910. sa Kupresa na ženinstvo. - Čolić (1 k.) je došao iz Rumboka na ženinstvo 1927. - Bašinci (6 k.) bili su spahije. Prozvani su po ovome: Bili u selu otac i sin. Otac se priženi, a sin se ne mogne sa maćehom, ode u vojsku i postane baša. Poslije je bio na visoku položaju u Travniku, kuda je zvao oca i maćehu. Poslije očeve smrti je došao u selo i njegove potomke prozvaše Bašinicima. Uspomena na tog pretka je i u poslovici: Bog dili sriću, ašćija čorbu, a Barbara (ona iz Varvare), surutku. - Pokvići (4 k.) ne zna im se porijeklo. - Vugdalići (6 k.) su iz nekog Karakašika od Banja Luke. - Bijeli Ciganin Mujić (1 k.) je došao iz Kopčića 1906. Osim Čolaka, izumrli su Šabanovići ili Svitlići i Durmiševići. Mnogo muslimana je iz Varvare iselilo u Sarajevo.
Selo Varvara je pod strmim odsjekom Umne Glave i u blizini prvog vrela Rame. Pod samom Umnom Glavom je "selo" Kazivići - Kaznovići, u vrhu kose Sića. Gornje selo je na istoj kosi između kola Trojača i dola Paljika (desni, južni). Donje selo je u strani spomenute kocke (između G. i D. Sela je džamija). Rastavljeni od Gornjeg Sela dolom Trojačama, a na jednom kraku kose Grebena su Majčići. Na kosi grebenu ili Banjdolusu sela: Draganj, u vrhu kose, i Knežići, na kraju te kose. Na Rami su mlini (5mlina sa 23 vitla).
Žive vode su: Slivovik, Draganj, Ulenik i Ilidža. Ima i bugnara i čatrnja. Majčići i Knežići ljeti nose vodu s Rame. Smatra se veoma zdravom i ljekovitom vodom Ilidža (i priča se da je ta vodanekada nošena u Sarajevo i prodavana).
Njive su po kosama i dolovima ispod sela. Zovu se: Ćurci, Pačjike, Barćevine, Isiča, Pucine, Utolovac, Ispod - Greblja, Sići, Odžaci, Lopate, Banj - Do, Bare Podranjke, Podvodnice, Guvnišće, Glavnice, Crvenici, Kmetovci, Knežpolja, Luke Paprikuše, Lučice, solila itd.
Ispaša je po stranama iznad sela: Kućišća, Pudinice, Voli Dolac, Malinske Doce, Gusta Ravna, Bunarić, Jesen, Brnjeni Doci, Lokvanjsko Osoje, Tihovići. Sve je mjera. 
Katolici nemaju posebnog grobljanego se kopaju u rumbočkom groblju. Muslimani imaju tri groblja, za svaku grupu kuća posebno. Otkriveni su tragovi nas4lja iz prapovijesnog i rimskog doba. God. 1931 nađeni su zemljani čunkovi rimskog vodovoda. U Gornjem Selu su Mašati: ima samo jedan stećak, a poznaju se mnogi grobovi. Pod njima je jedno od muslimanski grobova, veoma staro. Selo je stradalo od kuge i tada se bježalo u pećine. Pomor je bio toliki da za devet godina poslije kuge nitko nije prešao preko Izlaza. Na kosi grebenu je jedno turbe i jedna gromila: predanje veli da jwe u turbetu sahranjen predak Kopčića, a pod gromilom njegov konj. Gromila se zove Bila Gromila, i prekopana je 1908 god. Treba da iznad turbeta ima i jedan ornamentovan stećak, ali ga ja nisam vidio
Kad je Janković Stojan robio, on je odveo roblje od Manjušaka i od Džaferovića - Bulića (iz Rumboka). Kazivali su mu da u Imotskom ima još Bulića, potomaka od pokrštene robinje, i da se oni smatraju rodom s Kopčićima.

15. Varvarska Planina (Kozo i Konjolac) 
Na planini ima svega šesnaest stalno naseljenih kuća, devet katoličkih i sedam muslimanskih. Ima kuća koje pripadaju podvojenim zadrugama: Povkići (1 k.) iz Varvare i osam katoličkih hercegovačkih porodica. Od 1921. i Šarčevići - Sandali imaju kuće na ovoj planini (3 k.). Samo ljeti dolaze na planinu: Cvitanovići, Pokvići, Lovrići, Vugdalići i Mujanovići iz Varvare, te Kadrići iz Kopčića. 
K a t o l i c i: - Cvitanovići (1 k.) su iz Varvare. I Drugi Cvitanovići iz Varvare imaju kuće na planini. - Paponje (2 k.) su se stalno naselili 1895. iz Lipna u Hercegovini. Prije toga su dolazili samo sa stokom. - Brkići su također došli iz Lipna 1909. Osim ove dvije porodice ima još jedna kuća Brkića, ali su oni još u zadruzi sa svojim ogrankom u Lipnom. - Lovrići (2 k.) su prešli iz Varvare. - Kraljević (1 k.) je došao s Kočerina 1913. - Korda (1 k.) je došao 1913. iz Grljevića. Stalno su naseljeni, ali još nisu podijeljeni sa onima koji su ostali u Hercegovini. - Ivankovići (2 k.), koji su došli 1921. iz Kočerina, - Bazine (2 k.), također iz Kočerina 1921. - Prskale (2 k.), koji su došli iz Lipna oko 1910. i Martinovići koji su došli iz Kočerina oko 1910.
M u s l i m a n i: - Manjušak (1 k.), Bektaši (2 k.), Majčići (1 k.), Vugdalići (3 k.) su samo ogranci svojih rodova u Varvari.
Planina je odmah zapadno od sela. Nju čine dio kozla, sjeverno planine Dašnika i dugački Konjdolac. Po planini su sve strane i doci (vrtače). Samo je Dašnik pod šumom. Kuće i stanovi su raštrkani po stranama i docima i na mjestima koja se zovu: Kozo, Ripišća (pod Kozlom), Pod Dažnikom, Padež, Konjdolac, Lemižnjak, Zmijenica, Čeprnjača, Gurjevača, Jelica. Konjdolac čine prostrana uvala Lokve i uvala Konjdolac. Lijeva, sjeverna strana uvale Lokve zove se Jarpuč. Otkako se povećao broj stalno naseljenih porodica po Varvarskoj Planini, sva spomenuta mjesta zovu se zajedničkim imenom Konjdolac i smatraju se već kao posebno naselje. Još oko 1880 bile su na planini samo dvije staje: Muje Bažnica i Muje Svitlice. Najveći dio je bio pod šumom. Otada kupuju zemlju Hercegovci i naseljavaju se. U strani Jarpuču ima, ali samo zimi, živa voda; inače samo čatrnje i lokve. 
Pojedini kompleksi zemljišta se zovu: Kućetina, Grude, Ripišća, Podažnjače (tj. pod Dažnikom), Doci, Krečane, Debela Glavica, Progoni, Krujini Doci, Stražbenica, Pelaže, Lokve, Zabrđe, Tijević, Strana, Prisoj.
Kuće i stanovi su veoma raštrkani. Na planini ima svega 16 stalno i samostalno nastanjenih (9 kat. I 7 musl.) kuća. Zatim ima kuća koje pripadaju predvojenim zadrugama: Pokvići (1 k.) iz Varvare i 8 katoličkih hercegovačkih obitelji. Od 1921 i sandali (3 k.) iz Rumboka imaju kuće u ovoj planini. Najzad, samo ljeti dolaze na planinu: Cvitanovići (3 k.), Pokvići (1 k.), Lovrići (1 k.), Vugdalići (1 k.), i Mujanovići (1 k.) iz Varvare, te Kadrići (1 k.) iz Kopčića.
Od 1930 katolici imaju groblje u Konjdocu, a muslimani se sahranjuju u Varvari. Od starine je kuća bilo po Varvarskoj Planini: bilo ih je po Dažniku i Kozlu i prije kuge, ali se, izgleda, izlazilo samo ljeti. Samo su i tamo gdje su sada katolici ranije bivali većinom muslimani, i od njih su kupovali zemlje katolici i naseljavali se. Tako se zna da su na planini bili Hodžići s Drina, Đorina iz G. Vakufa, Ajanići i Bašinci iz Varvare i dr.

16. Rumboci 
Selo ima 110 katoličkih i dvanaest muslimanskih kuća. 
K a t o l i c i: - Milišići, veliki starinački rod. Ogranci su njihovi: Ivići (3 k.), Iličići (6 k.), Šarčevići ili Sandali (9 k.), Ostojići (2 k.), Fofići (4 k.), Barabani (5 k.), Nikolići-Džolani (12 k.), Franjići-Zelići (8 k.). Od Džolana su dvije porodice u Slavoniji. Već se uvelike uzimaju između sebe. - Zečevići (4 k.) i Žutići (6 k.) su jedan rod i starinci. - Beškeri (6 k.) su starinci. - Novak (1 k.), rod je odavno samo na jednom muškarcu. Smatraju se starincima. - Kovačevići (9 k.) s nadimkom Pelušići, jedan ogranak se zove Slomići od toga roda je i Čulap (1 k.). Starinci su. - Petrovići (7 k.) su starinom iz Dalmacije. Bili su se najprije preselili u Gmiće, gdje ih i sada ima. U Rumbocima su još prije kuge. Zvali su se nekada i Jurići, od tog roda su i Pivići (1 k.). - Kapčevići (1 k.) su davno došli iz Hercegovine. - Lovrići (2 k.) su od Lovrića iz Varvare. - Kneževići (2 k.) su starinom iz Hercegovine. Zovu se i Samardžićima, jer je djed bio samardžija. Ranije su boravili u Gmićima i Lapsunju, a u Rumboke su došli još za turskog vremena. Rod su im Kneževići u Poljima koji su došli iz Goranaca. Ima ih i u Žepču. - Vidakušić (1 k.) je došao u tijeku Prvog svjetskog rata jednoj udovici u kuću. Inače je rodom iz Proslapa. - Ćurić (1 k.) je došao sa Gmića na ženinstvo prije okupacije. Opširnije u opisu Gmića. - Ćuk - Ćuci (4 k.) su starinom iz Kočerina u Hercegovini. Došao im je pradjed. Iz Rumboka su se selili i u druga mjesta, te ih sada ima i u Ripcima, u Jaklićima i u Skoplju. - Ćurčići (1 k.) došao im je djed iz okoline Vrlike pa se stoga zovu i Vrljičacima. - Anđelići (1 k.) došao im je djed iz Hercegovine. Ima ih iseljenih i u Podboru i u Prozoru. - Jakovljevići (4 k.) porijeklo neispitano. - Baketarići (5 k.), njihov predak je došao prije 1878. iz Lapsunja. - Burečići (5 k.) po jednom saopćenju su došli prije 1878. iz Duvna. Rod su im Jurići u selu (4 k.) i u Varvari. - Brkić (1 k.) je došao iz Kopčića na ženinstvo 1925. U Bulićima je nekad bilo i Cigana.
Sad selom, sjeverno i zapadno, su strmi odsjeci Raduše. Zovu se strana (a u njoj su Kuke i Kindalji). Ispod sela su blage strane i dolovi. Kuće su na mjestima: Trzan (na Trznu), Donje Selo, Bulići, Šarci, Franjići, Beškeri, Majčići, Poljane i Nikolići (uza svako ime dodaje se "selo"). Glavna voda je Biloje - Bilo (Biloga) na sredini sela. Ostale vode su Paćevo, Vodica i Studenac u selu i Borak u šumi nad selom. Njive su većinomispod sela: Pustuji, Zenikova Glavnica, Poljane, Dužice, Biluša, Selišća, Urije, Bare, Bruše, Drine, Usov, Kanjin Dolac, Turjakovica, Lužine, Kamenice, Muraj, Trnovci, Klisura, Ust. Ispaša je po strani nad selom: to je mjera. Iznad Rumboka je vic Gradina i na njo, kraj puta za Zahum, jedna gromila.
Ima više starih grobova. Jedan stećak je sasvim na dnu sela. Iznad kuće F. Džolana je mjesto Mašat. Tu su dva stećka: jedan oboren, sa spiralnim ornamentima, drugi dalje u njivi također prevaljen. Tu su, kako se veli, kopani "Grcovi". Jedan stećak je oko 50 m niže groba, a kod kuće Jerka Zečevića je jedan stećak od hrđava kamena. Namješten sada kaopočetak ograde. Stećak je na sleme, ukrašen rozetama, užetom i jednom zvijezdom. Na sjevernoj strani su dva polja odijeljena užetom. U jednom se jedva raspoznaje konjanik a nad njim polu mjeseci zvijezda (rozeta) a u drugom polju su u svakom uglu po jedna rozeta osmokraka a u sredini neki čudan lik. Ornamentovana je i južna strana, ali se vidi samo jedna zvijezda, jer je tu na stećak naslonjen koš. Na istočnoj strani očuvan je samo dio rozete. Jedan stećak ima u starom muslimanskom grobljukod vode Biloga, a bilo ih je i više pa su polupani. Niže tog groblja a kok kuće Selima Čolića je jedan velik ravan stećak čija je gornja površina ornamentovana: tu je predstavljen jelen od četri godine i dvoje mladih. Iznad jelena polumjesec.odozgo, s lijeve strane i s desne strane, neki spiralan ornament. Stećak je velik 132 x 95 cm. Na breščiću kod kuća Jakovljevića je neko staro groblje: nema stećaka nego se nalaze grobove i kosturi u pločama. Selo je mnogo stradalo od kge. Muslimaninu Deminiću, kako je vršio, ostala je hrpa na guvnu i svi su pomrli. Djed džolana bio star i razbolio se od kuge. Zaželio da vidi djecu i čobane u Ibraimovu Docu. Izišao na brijeg, dozvao ih, zaplakao i oprostio se od njih, pa se vratio u polje i umro, a oni, po njegovu uputstvu, zapalili slame gdje je on sjedio. Oni koji su preživjeli kukom su vukli mrtve u groblje. Pomor je bio toliki da poslije kuge za 20 godina niko nije izišao na Zahum. Od kuge se bježalo u pećine Ovčiju Peć i Pecala. Nekada je u selu bilo mnogo više muslimana nego katolika; sada je obrnuto. Neko staro muslimansko groblje bilo je na Trzni a drugo ispod Mašata. Ono prvo se više i ne poznaje. Jedan stari muslimanski nadgrobni kamen stoji kraj kuće Jerka Zečevića pod katoličkim grobljem. Uklopljen je u ogradu. Visok nad zemljom oko 170 cm, a djelimično ornamentan. U selu Majčićima bili su muslimani Majčići. Iznad sela ima sedam raštrkanih zidina i ne zna se tko je tu stajao. Katoličko groblje je pod Dužicom, izvan sela, a muslimansko oko vode Biloga. Muslimani Bačvani imaju svoje posebno groblje do katoličkog. Iznad sela je bila velika šuma, a nad njom livade; sada golet i točila.

17. Zahum 
Još se zove i rumbočka planina. Samo ljeti borave na Zahumu: Burečići, Zečići, osmorica Šarčevića, dva Iličića, sedam Petrovića, jedanaest Džolana, četiri Fofića, tri Barabana, Jakovljević, dva Kovačevića, Bešker, Baketarići, Ostojići, Ivići, Brkić, Franjići, Ivići, Pivići, Žutić, Vidakušić. Neki od ovih ostavljaju čeljad i zimuju, ali ne uvijek ista lica. Od Šarčevića tri obitelji zimuju u Lokvama ispod Konjdoca, a ljetuju na Zahumu dok ostalih pet zimuju u Rumbocima. Stalno i samostalno su naseljeni na Zahumu (i nemaju stanja u Rumbocima): Franjići ili Tubići, Ostojić, Fofić, Jakovljević, Zečević, Bešker, Kovačević, Pelušić, Ivić, Iličić, Baketarić, Šarčević-Sandali. O njihovu porijeklu vidi u opisu Rumboka.
To je nekadašnja planina Rimboka, a sada i planinai selo. Zapadno je od Rumboka, a inače samo dio površi od 1200 m, izdužen u pravcu Istok - Zapad. Južnu granicu čine: Oštra Glava, Gurjevača, Česan, Umna Glava, a ispod njih je vrlo strma odsjek. Sa sjevera su:Debela Glavnica, Perac, Straže, Razvržđe, Kicelj, Varda, Suvo Klečje, Glavičice, Idovac, Nastilje, Pliševica, koji čine okvir blagih strana. Žive vode nema nigdje, nego likve i čatrnje. Čeprljače, Katunišće, Malješnjek, Podak, Duga Dila, Bristovica, Pod Bristovicom, Brist, Dobrina, Poturov dolac, Kurtino Vrilo, Rat, Napodnica, Zavozi, Javorak, a po Raduši, su šume i ispaše: Prodojnica, Ravne, Marisovača, Katuni, Razvržđe, Govejarski Dolac, Duboka Vrtača, Pitomi Dol, Ivica Dolac, Dovarice, Ježovača i Brigovi. Tu su oranice i kosinice. Osim što između Nastinja i Idovca i malo kod Razbržđa ima šume, strane spomenutih brda su gole i služe kao ispaše.
Kuće su sve okvirom ravni, vezane za doce (vrtače), pa i u docima, i po stranama manjih dolova. Mjesta na kojima su kuće zovu se: Petrovići, Šarčevići ili sandali, Ibraimov Dolac, Čiprnjače, Iličići ili Katunišće (drugo), Franjići, Ivići, Barabani, Beškeri, Umna Glava i Bačvani.

18. Jaklići
Selo ima 60 katoličkih kuća. 
Tomići (3 k.) od tog roda i Antunovići (1 k.). - Jelići su starinci (4 k.), od tog roda su Lucići (2 k.), Dijakovići (2 k.), zvali su se Martinovići i po njemu se selo tako zove. Neki njihov bio pošao učiti da bude fratar. Pošao jednom za fratrom da kupi bir (hrana za one koji su išli u fratre). Kad su došli u Rumboke on otišao među vlačilje, zaljubio se u jednu, pa se vratio u selo. Prozvali ga dijak (đak). Smatraju se starincima Tadići (8 k.), prije su se zvali Mijači. Od toga su roda Džidžići (5k). Pričaju: kad su u Bosnu došli Turci, Mijači su izbjegli i ostavili dijete u šuplju orahu. Kad su došli na Zahum, roditelji se ražale za djetetom i vrate se natrag u selo. U selu su već bili Turci, koji im ništa ne htjednu, te oni ostanu u selu. Onaj brat koji je čekao na Zahumu ode i od njega ima oko dvadeset kuća Mijačevića u Omišu. - Mišići (1 k.), kažu da su od roda Gašpara i da su oni starinci. - Perići (5 k.) su od tog roda. - Marići (4 k.) su doseljenici iz Hercegovine. - Petričevići (5 k.) su starinom Raičići. Došli su iz Hercegovine prije više od 100 god. - Tučići (1 k.) su doseljenici iz Tučepa iz Dalmacije. Predak je bio momak u muslimana u selu i oženi se sakatom curom od Miača. - Pavlovići (1 k.) su odavna u ovom selu i mnogo su se seljakali. Predak im je došao prije crne kuge, uz neke zbjegove iz Albanije. - Brkići ili Selaci (3 k.) su se odavno (prije 150 god) iselili iz Hercegovine u Kopčiće, pa su se razišli i po drugim selima. Od toga roda su i Brkići iz Konjdoca. Koji su došli skoro iz Hercegovine. - Ivančevići (2 k.) su došli iz Lapsunja prije1878. god. - Novakovići (1 k.) su starinom Penjge iz Voljica u Uskoplju. Došli su prije 1878. - Kuraje (2 k.) su došli na kmetovinu sa Proslapa mnogo prije 1878. - Bagarići (1 k.), došao mu je otac od Duvna prije 1878. (odselio se 1932. u Kopčiće). - Babići (3 k.), došao mu je otac iz Šlimca.1860. - Šućurovići (2 k.), došao mu je djed Jakov koji je hodao na štuli. Bio je iz Imotskog. - Bošnjaci (2 k.) su došli s Orašca 1923., a drugi 1927., oba na ženinstvo. - Radići (1 k.) su došli s Proslapa 1911. na ženinstvo. - Jurić (1 k.) je došao 1923. iz Šlimca, također na ženinstvo.
Sve kuće su po flišnim stranama i manjim kosama ispod visokog krečnjačkog odsjeka, ali dosta udaljene od njegove donje ivice. Od oko 1900 razlikuju se Gornji Jaklići. Koji su na planini, i Donji Jaklići, u kojima su sela: G. i D. Selo, Glavnjičnik, Tučići, Martinovići, Gašperovići, Marići, Tomići, Čatrnja, Glib i Brig. Jedno mjesto koje se zvalo ranije Križić, zatim Kućtina, na Glavnjičnjak i Bili Brig, od 1920, otkako su sagrađene dvije kuće (Cvitkovića i Perića), zove se i Gornji Jaklići. Kroz D. Jakliće teku nekoliki potoci. U selu su izvori: Rasodnjik, s kojeg nose vodu svi kad ostali presuše, Glavičnjak i Zadušna Voda. Njive su ispod sela i zovu se: Berine, Gaćice, Duga Meja, Stupice, Kukrike, Unci, Brižine, Ograde, Zmijave, Cvitave, Orašnice, Poda Stranom, Gabrino Selišće, Križić, Cipali, Čatrnje, Zagreblje, Milićevci, Selišća, Muraj, Zavinci, Glavičnice. Ispaša je u stranama nad selom, u kojoj se pojedini dijelovi zovu: Ust, Klisura, U Točiliu, Na Samaru, U Osretku, U Golim Kosama. To je mjera. Groblje je kraj sela, na Čatrnji, na putu za Družinoviće.
Nad Jaklićima su dvije gromile: jedna na granici prema Rumbocima, a druga na Bilom Brigu. I jedna i druga se zovu Kamenita Glavnica. Na glavnici Borku pod selom je "grčko groblje". I na starom katoličkom groblju bilo je stećaka. Uništeni su gotovo svi i od njih građene pojate. Seljani se sjećaju da je bilo i ornamentiranih. Na jednoj kosi kod sela Gliba je mjesto Rupin Greb. Tu su dva hrđavo otesana stećka; bili su jedan na drugome, pa momci za okladu oborili grobove, i sada stoji prevrnut. Na donjem s jedne strane dvije polulopte, a gornji je na sljeme i s jedne strane na njemu vrlo grub lik konjanika: jedva se vidi, jer je zatrpan kamenjem. Zna se mjesto u strani nad selom gdje su sječeni i klesani stećci. Jedan je ostao u rudniku nedovršen. Selo je stradalo od kuge. Najprije je bila "crna kuga", za koju kažu:da je prije 160 godina (pisao 1937). Na trideset godina poslije nje bila je "druga" kuga, i tada je u selu storine pomrlo pedesetero čuljaka. Pričaju kako je za vrijeme te kuge jedan biljac bačen na trna i stajao na njemu 80 godina, dok se nije raspao. Cijelo selo bilo je svojina muslimana koji nisu stajali stalno u selu nego u Prozoru. Ali je bilo muslimana u selu i u 18 stoljeću, kako tvrdi J. Vladić. Pod selom je staro muslimansko groblje - Omriševo Groblje - ali se po njemu već ore. Zna se dasu bili samo neki begovi "Ambaraci" (Arbanaci). 

19. Draševo ili Draževo
Draševo je dio visoke površi (110-1200 m), sjeverno od sela Jaklića, Družinovića i Šlimca. Iznad nje je vis Kadinica (dio Raduše Pl.). Na istoku je planina Sajina, na zapadu kosa Komar, a na sjeveru Gare, Lišci (Kadinica) i kosa Debeli Brig. Do oko 1900. samo su izlazili gore sa stokom pojedinci iz spomenutih sela, a otada se i stalno naseljavaju. Tada se i Draševo zvalo Jaklića Planina. To su sada dva "sela": Gornji Jaklići i Draševo. Gornji Jaklići su pri strani Kadinice, na visini od 1200-1250 m. Draševo ima više naseljenih mjesta okvirom i po stranama površi ivelikog Dola koji silazi sa sjevera između Debelog Briga i Sajine i sjedinjuje se s istočnim dijelom površi.
Na Draševu uopće nema živih voda nego imaju tri bunara i deset čatrnja. Pojedini kompleksi zemljišta zovu se: Doci, Počivoci, Pale, Krč, Paljike, Kurtagin Dolac, Sjetovica, Zaustje, Plandišće, Ramenkovac, Zečja Jama, Rat, Stražice, Prigon, Cvitne Kraje, Babin Dolac, Lišće, Jatare, Pliševica, Jesika, Srg, Dolac, Biljevine, Korica, Provalije. Svudea po stranama oko površi ima šume. Glavna i prava ("steća šuma") je Prodojnica, pa Lišće na samoj ivici grede, zatim Gare iznad Debelog Briga i Brda, istočno od Draševa.
U Gornjim Jaklićima su kuće na okupu. Tu su stalno naseljene po 1 porodica Džidžića i Tomića, a samo preko ljeta borave (i pred Božić silaze u selo): 3 Džidžića, 9 Tadića, 6 Petrićevića (od njih jedan samo ljeti, a ostalih pet predvojeni i zimuju), 1 Marić, 1 Perić, 1 Ivančević, 3 Jelića (u dvije kuće dio čeljadi i zimuje), 1 Antunović, 4 Tomića, 1 Pavlović (od 1931. dio čeljadi i zimuje), 1 Novaković. Babići (3 k.) imaju kuće na planini, ali ne izlaze svi iz Jaklića. Po Draševu su kuće odnosno stanovi raštrkani. Stalno su naseljeni: Sablje (3 k.), St. Perić i A. Ivančević. Samo ljeti dolaze 1 Selak iz Ripaca, I. Ivančević iz Šlimca, 1 Bilić iz Lapsunja, 1 Franjušić iz Ripaca (koji drži fratarsko imanje). Ima i napuštenih kuća: ranije su izlazili i Kuraje iz Jaklića, Ramljaci i Babići-Senkići iz Šlimca i Zahirovići iz Družinovića. Prestali da izlaze pošto su osiromašili, a kuće im stoje.

20. Družinovići 
Selo ima 17 kuća od kojih 10 katoličkih i 7 muslimanskih. 
K a t o l i c i: - Žulji (1 k.) su odavno u selu, ima ih na Gmićima. - Tomići (1 k.), došao im je pradjed iz Malog Graca u Broćnu (Hercegovina). Ima ih i u Tarčinu. - Ramljaci (1 k.). Od tog su roda Brizari (1 k.). Iz ovoga sela su se raseljavali u druga sela. Ramljaci su i ranije bili u ovom selu pa su se iselili i vratili opet prije 1878. - Kuraje (2 k.) su od Kuraja iz Proslapa. - Burići (1 k.) su također iz Proslapa od tamošnjih Burića. - Jurić (1 k.) je došao iz Kovačeva Polja oko 1900. - Nevjestić (1 k.) je došao iz Šlimca 1918. - Babić (1 k.) je došao iz Šlimca gdje još ima njegova roda. Ranije je u selu živio i katolički rod Kvesići i Sablje. Sablje su sada u Ripcima i na Draševu. 
M u s l i m a n i: - Zahirovići (2 k.) su starinci. Mati im je bila katolkinja. - Ramljaci-Ravnjaci (3 k.) zovu se tako po nekoj babi koja je bila s Ravnoga. Starinci su. - Ruvići (1 k.) je došao na ženinstvo s Kovačeva Polja oko 1900. - Šabić (1 k.), otac mu je došao iz Knežića u Varvaru, gdje ih ima kao Pokvića.
Naselje na granici između strmog krečnjačkog odsjeka Strane (ispod površine Draševa) i fliša. Tri su glavne grupe kuća: Oslaci, Dolaci Ravnjaci, sve u jednom nizu duž geološke i morfološke granice. Ispod sela se pružaju nekolike kose i dolovi do potoka Broca. U selu su vode: Vitimer - Vitemir i stubo. Vode su male i stoku poje na Brocu. U dolini potoka Broca je voda Deveć.

Po dolovima ispod sela su njive: Povoz, Gajine, Klanac, Metlika, Doci, Škronjile, Ražišće, Orapće, Drinčići, Akitovina, Oslaci, Kapina Glavica, Gajić, Makljen, Vukova Njiva, Zagreblje, Selišća. Pored Groca se kosnice: Silina, Vukova Njiva, Gajine, Luka, Makljen, Kriva Njiva. Lijeva (osojna) strana Grocaje pod šikarom. Strane nad selom su krš, i tu su ispaše. Nad selom je do oko 1880 g. bila velika šuma. Pod selom ima privatnih rastovih gajeva. Tri spomenute grupe kuća su u vrhu kosa i rastavljene dolovima. U Ravnjacima su muslimani, a u ostalim dvjema katolici.

Priča se da su u ovom selu najprije bili "grci", zatim sami muslimani ("Turci"), a tek u novije vrijeme su se naselili katolici, koji su sada u većini. U selu se dvije srednjovjekovne nekropole. Jedna je na kosi Brigu (između dolova Doca i Zagreblja). Za to groblje vele da je od kuge, ali u njemu ima jedan veliki četvrtasti stećak. Mnogi se grobovi samo poznaju. Druga je nekropola na Lisinama i na njoj ima više stećaka obraslih u šumu. Ispod Lisina je staro muslimansko groblje, po kom se već ore.

Priča se kako je selo stradalo od kuge: malo je tko ostao živ. Najprije je ušla u kuću u kojoj su sada Ramljaci i od te kuće ostala je na životu samo jedna muslimanska žena, koja se vratila ocu u Lapsunj, i donijela mu zobnicu punu novaca.

 21. Šlimac 
Selo ima 16 katoličkih i 3 muslimanske kuće. 
K a t o l i c i: - Babići (5k) su starinci. Ima ih odseljenih i u okolini Fojnice. - Ivančevići (2 k.), koje zovu i Grubešama-Grubešićima, su starinci. Od njih je i Ivančević koji se preselio u Jakliće. Ima ih i u drugim selima. - Prskali (2 k.) su starinom iz Hercegovine. - Radoši (2 k.), dovela ih je mati iz Ripaca, ostavši udovicom, a starinom su iz Duvna. - Bošnjaci (2 k.) starinom su iz Hercegovine, a u Šlimac su došli 1925., a drugi 1930. sa Orašca. - Grbavci (3 k.) su se stalno premještali po selima; age ih često dizali. Od njih su Grbavci i na Proslapu. Starinom su od Imotskog. Počeli su se doseljavati 1931. god i doseljavali su se u viša mahova. 
M u s l i m a n i: - Pervizi (2 k.) su starinci. Prije kuge su živjeli na Oslacima (Družinovići). Kuga je poštedjela samo jednu ženu, koja se udala za nekoga u Prozoru i tako je on naslijedio cijelo selo. - Šabić (1 k.) je došao iz Proslapa oko 1880. na ženinstvo.

Selo je istog položaja kao i Družinovići: na granici krečnjačkog odsjeka Strane i fliša. Pod selom su strme kose i duboki dolovi. Kuće su na mjestu gdje iz Strane silazi Orlov Dolac. Sve su kuće polukružno u vrhu Doca. Pored sela na putu za Družinociće je glavna seoska voda Babe (jer manja vrela u selu presušuju).

Njive su po dolovima ispod sela: Duga Meja, Velika Njiva, Reputina, Selišće, Dolac, Jame, Trojače, Grabovi, Diličice, Zapolje. Kosanica ima po barama oko Broša, ali više su na Draševu. Ispaša je po stranama iznad sela (Orlov Dolac, Rastovac, Točila, Ravni Rat,), koje su gotovo sasvim gole, i u Šumi Okruglici pod Gradonom (preko Broca). Katoličko groblje je na kosi istočno od sela, na mjestu Broci. Iznad njega je sadašnje muslimansko groblje, a pod njim staro muslimansko groblje.

Na kosi na kojoj su sadašnja groblja (Brce - Guvna) ima jedan visok stećak, postavljen na ploču, za koje se priča da ga je na to mjesto donijela neka baba. Veće starinsko groblje je na kosi Branici, a jugozapadno od seoskih kuća. Nekropola je na jednom malom uzvišenju na rbatu kose. Jedan visoki stećak orijentiran je S-J. tu je inače i veliko groblje i poznijeg doba, ali s malo spomenika. Grobovi su orijentirani: S-J i Z-I. imaju dva manja spomenika s križem u reljefu. Na jednom grobu uz spomenuti stećak velika stela iznad glave, a podno nogu manja, bez drugih ukrasa, osima što je s prednje strane urezan kosi križ. Grob je još ograđen s strane kao i ostali. Inače na ostalim grobovima ponegdje mala ploča iznad glave.

I ovo je selo stradalo od kuge. U katoličkom groblju ima kužnih grobova. (U samom katoličkom groblju ima dosta grobova sa starinskim oblicima spomenika, ali se ništa ne zna o tim starim grobovima). Nekada je i ovdje bilo više muslimana. Pervizi kazuju da su u selu prije kuge bili samo muslimani.

22. Lapsunj 
Selo ima 20 katoličkih i 17 muslimanskih kuća.
K a t o l i c i: - Prskale (5 k.) su starinom iz Broćna gdje još imaju roda. Dok su bili tamo, bilo ih je u zadruzi 55 duša i podijelili su se na petero. Došli su 1831. god u Šlimac; odatle su jedni prešli u Lapsunj pred okupaciju od 1878. s Orašca. Zovu ih i Starišinovićima, a po ocu i Bilanovićima. - Bilići (2 k.) su došli iz Podbora poslije 1878. - Ćurići (1 k.) na Čardaku. Vidi opis Gmića. - Brkići (1 k.), oca im dovela mati sa Proslapa, koja se preudala u ovo selo, oko1880. - Marko Tomić (1 k.) je došao iz Jasenjana kod Mostara 1889. - Anđelić (1 k.) je od Anđelića u Rumbocima i došao je oko 1900. - Meštrovići (3 k.) su došli poslije Prvog svjetskog rata. Opširnije u opisu Prozora. - Devčić (1 k.) zidar, naselio se prije Prvog svjetskog rata. Rodom je iz Karlobaga, izumrli su u muškoj lozi Tomići (1 k.) koji su bili došli iz Hercegovine. Iz Lapsunja su se raselili katolici Ramljaci u Družinoviće i drugdje po Rami. Osim njih, u Lapsunju su boravili i Jeličići (sada u Podboru), Pavičići (sada u Ploči) i Petrovići (sada u Rumbocima).
M u s l i m a n i: Smatraju se starosjediocima Berići (2 k.). - Pilavi (15 k.): opširnije u opisu Mluše. U Prozor su se iselili Muslimani Peštelje (Fejzići). Priča se da su u selu nekada bile samo tri kuće: po jedna Pilava, Berića i Peštelja.

Najveći dio ovog naselja je ispod krečnjakovog odsjeka (gruda) Gradine i gornjom ivicom fliša, i to u strmim stranama iznad dolova i na raznim nadmorskim visinama. Manji je dio na neogenu, pored puta za Šćit. Pored sela su mnoge kose i dolovi. Iznad sela su strane Orluša, Strana i Bršjanaka (Bršćanka). Glavni dio sela je Lapsunj u najužem smislu koji je u strani u vrhu dolakojim otiče potok Šponoica, pritoka Broca. Jugoistočno od tog sela je gotovo na kosi, a desno (odnosno sjeverno) od dola Stohora. Na kosi lijevo od Stohora je Čardak. Iznad Čardaka je Krčevina, u strani. Na kosi ometalnima ili Storskom Ratu su nekolike kuće, selo Ometala, pored mjesta, a od ostalogLapsunja ih dijeli duboka dolica.

Nad selom je planina Sajina, na kojoj su staje a i nekoliko kuća. Na Sajini na Sajini samo stalno stoji Marko Tomić, koji je u zajednici s ocem koji stoji "u polju" (u Lapsunju). Ostali koji imaju gore staje dolaze samo ljeti sa stokom i budu dok srede ječam i sjeno. Do 1887 gore su "zimili" i Prskali. Stanove imaju sada gore: 1 Prskalo, 2 Pilava, 1 Tomići i 2 Bavande. Sve je to raštrkano. Na Draševo idu 2 Ćališa i 2 Bilića (i Babić iz Šlimca).

Na planini nema žive vode nego su samo lokve. Selo, pak, obiluje izvorskom vodom. Glavni su izvori: Bukva, Rokoč, Močila, Gaj, Alilova Vodica. Njive su pod selom po stranama dolova.selišće, Špionica, Loznica, Trsje, Povodac, Glavičica, Kadina Strana, Zagonci, Bukva, Močila, Tić-Dolac, Stoor, Muinovka, Ometala, Gostovo. Ispaše su pod stranama nad selom i pod Kolivrdatom 8Gradina, Kilavica, Ispod Osoja i dr.). strane nad selom su doskora bile gole; 1924 su zaboravljene i već prilično pošumljene. A i u ometalama je do 1909 bila šuma, i to "seoska šuma". U strani iznad sela bila je nekad velika šuma. Na Sajini su šume: Palska Šuma, Paljike, Smrdećica, Ripišće, a mjesta gdje se sjeno kosi i njive: Krč, Ripišće, Grkavica, Duboka Dolina, Vrtača, Luke, Košatica.

Nasilje je razbijenog tipa, ali su u selima Gostovu i Lapsunju kuče veoma zbijene, pa i katoličke. Katoličko groblje je na mjestu Bukvi (ali se tu sahranjuje samo jedan dio katolika, a ostali u Šlimcu). A muslimansko na kose Radakovini, istočno od sela Lapsunj. Iznad katoličkog groblja je muslimansko šlimačko groblje.
Po kazivanju seljaka, iznad Lapsunja se nalaze mnoge rbine od suđa. U samom selu Lapsunju, kraj pojate Pilava, su dva stećka. Na Borku, na najvišoj točci kose a blizu puta, je jedna nekropola s lijepo poredanim i uređenim grobovima. Na devetini su očuvani stupovi, ukrašeni križevima. Interesantno je da su križevi i sa strana. Najviši stećak je visok 150 cm. Grobovi su okrenuti istoku i križ nad glavom. (Inače, kod katolika sada se grobovi orijentiraju prema položaju). Svaki je grob ozidan s strana. To je groblje ili od "Grka" ili od kuge. Na kosi Čadaku, kraj kuće I. Ćurića, su dva stećka. Na kosi Brcu (zapadno od sela Lapsunja) je jedan stećak, koji je ogradio Pero Bevanda u većoj nekropoli na visu Brcu.

U katoličkom groblju na Bukvi jedan dio čini neko starinsko groblje od kuge ili gladi. Za vrijeme kuge "prikužnica" su vukli leševe kukom (kukasto drvo). Ispod muslimanskog groblja na Glavičici je neko staro groblje bez ikakvih spomenika, a u Stohoru neko napušteno muslimansko groblje. Kuga je bila prije više od 120 godina (pisano 1932).

23. Gmići 
Selo ima 62 katoličke i 2 muslimanske kuće. 
K a t o l i c i: - Dedići (3 k.) su starinci uvijek su bili na svojoj zemlji. Po narodnom predanju ostali su slobodni seljaci, zato što je neka baba od toga roda savjetom pomogla Turcima da osvoje grad Prozor. Dijele se na ogranke Garanovići, Ćurići, Đulići, Antići, Domačinovići, Džankići. - Barešići (3 k.) opširnije u opisu Krančića. - Ćurići (7 k.) bili su na begovskoj zemlji, ali se nisu nikad premjestili. Zvali su se Petrovići. Starinom su iz Doca kod Travnika: bila ih tri brata, od kojih je jedan ostao, a dva pobjegla, kad su došli Turci. Jedan od te dvojice dođe u Ramu, a drugi prvo u Zidine kod Mostara, pa poslije u Vinicu u Duvnu. Od tog roda ima ih iseljenih po Uskoplju, u Rumbocima i Dobrošinu. - Budimiri (1 k.), pradjed im je došao iz Dalmacije. Odavde su se neki odselili u Bugojno. - Marušići (3 k.) su starinom sa Š. Brijega. Došao je ovamo djed Mateše Marušića, rođ. 1870. jer im je dolje bilo tijesno. Odavde su se selili u G. Višnjanje i u Bosnu. - Žulje-Žuljevići (4 k.), Perani (3 k.) i Dragići (2 k.) su jedno pleme. Starinom su iz Šlimca i došli su poodavno. - Anići ili Mijatovići (1 k.) došli su prije 1831. iz Duvna. - Lovrići (1 k.) su došli još za turskog vremena. Opširnije u opisu Varvare. - Sučići (1 k.) starinom su s Kupresa iz Karakašika. Došao im otac u najam kod Belje na Mlušu. Na Gmiće su prešli oko 1850. Zovu ih Beljama, jer ih je rodila Beljuša. - Dolići (2 k.) su starinom iz Dalmacije od Sinja. U Gmiće su došli oko 1860. Došli su zajedno sa Barešićima. Pošto su Barešići imali više masla da dadnu Turcima, dobili su bolju stranu, tj. Pod Debelim Brdom, a Dolići onu pod Mejdanom. - Jukići (3 k.) su starinom Kvesići iz Hercegovine. Došli su prije 1850. - Jurići (1 k.) su od roda Ivančevića u Šlimcu i Jaklićima i odavno su u Gmićima. - Ćališi (6 k.) su Grubeše iz Dalmacije. Ima ih u Podboru. - Đođo (1 k.) je došao uz majku iz Proslapa oko 1880. - Brizari (1 k.) su došli iz Družinovića. Opširnije u opisu Prozora. - Čurić (1 k.) je došao 1912. iz Ploče na ženinstvo, a rodom je iz Brišnika u Duvnu. - Drežnjaci (2 k.) su došli iz Goranaca u Hercegovini 1912. Starina im je Raške Gore. Od tog roda je i Drežnjak na Lugu. - Šekelja (1 k.) je došao 1926. iz Brišnika u Duvnu. Ovdje se oženio i ostao. - Rajić (1 k.) je od Ilića u Gorancima. Došao je 1927. Ima roda na Borovnici. - Juričić (1 k.), putar u penziji, rodom je iz Donje Vasti. Penzioniran 1932. i ostao da stalno živi u Gmićima. Opširnije u opisu D. Vasti. - Kudići (1 k.) po ocu se sada zovu i Jukići, a došli su iz Jaklića. - Azina-Mandići (1 k.) su na Crnom Vrhu od 1926. - Žutići (1 k.) su došli iz Rumboka 1922. u Naukoviće. Bio je na Gavranovici, pa je prešao nedavno u Prozor.
M u s l i m a n i: - Kuloglići (2 k.) su došli iz Prozora. Ranije su dolazili samo na "Litište", a stalno se naselili pred Prvi svjetski rat.
Samo preko ljeta borave u selu: Mušinovići (1 k.) i Emrići (1 k.) iz Prozora.
Izumrli su i razišli su se u Sarajevo Omerbegovići, koji su stajali na Kupalima na Naukovićima i Đezići.
Ranije su izlazili na čardak i Grcići iz Prozora.

Naselje je izduženo u pravcu zapad-istok. Sela su većinom na granici između strmog krečnjačkog odsjeka ispod Debelog Briga, Makljena i Gradine i neogena: ispod sela su kose i dolovi. Neposredno niže Gmića, prema jugu je Prozor. Najistočniji dio naselja su Naukovići pod stranom Koviljačom. Ispod kuće je dolac Jezero. Zapadno od njih je kosa Barbino Gumno-Križ-Kupala; naseljen je svaki dio te kose. Onda dolazi glavno selo Gmići, ispod odsjeka Debelog Brda i Gradine, između kojih prolazi državni put koji ide preko Makljena i dolinu Vrbaca. Sami Gmići se dijele na Glibac, Dolac i Gmiće u užem smislu. Zapadno od Gmića je krajina ili Krajinari, također ivicom ispod odsjeka (niže Gradine). Najniža sela su Luka i Mejdan. Mejdan je na kosi između dolova Mlaka-Ometala (zap.) i Bara (istočno). Kornji dio kose Mejdana, koji veže za Gradinu, zove se Rast. Luka je u docu pod Mejdanom a između Glavnice i kose Ometala. Zapadnu granicu naselja prema Lapsunju čini kosa Borak. Od prije nekoliko godina ima kuća i na planini. Na Crnom Vrhu su stanovi Ćališa, Raiča, Gazilja i Pilava, a po je dna kuća na Čardaku i na Čifluku, na Makljenu tri, a na Poljani nad Kukrikovom Stranom jedna kuća (Drežljana) i ljetnji stanovi po jednog Ćurića i Perana.    

U Gmićima su žive vode: Studenac, Rasodnjik ili Rasnjik, Grabovnik, Lavarda, Bećiruša. Planina nad selom zove se općim imenom Crni Vrh, a pojedini djelovi u njoj: Šikotovine, Zatrnovlje, Bradače, Čuflući, Omanjac, Javorje, Maldića Kosa, Studenac, Batalovac, Veliko Slime, Gradina. Zirati su većinom ispod kuća. Mejdan, Uzdojnica, Selišća, Vrtla, Porednjak, Zadrinje, Crvenike, Gunjača, Bećuruša, Dolac, Ražišće, Naukovići, Doci, Barbino Guvno, Križ, Glibivac, Bare, Selišća, Ravnica, Brig, Pošilje, Stubo, Kamenica. U planini iznad sela su sjenokosi: Bitrenjača, Bradače, Poljana, Doca, Studenac, Jezerca, Bungurovac, Mandića Kosa, Debelo Brdo, Krugljača, Borova Kosa, Pušice. Inače je po planini većinom bukova šuma sa nešto hrastovine. Sjenokosja ima i pod kosom Glavice, u Lukama i na Ometalima. Seoska ispaša je po stranama i po površini iznad sela. To je mjera. Nasilje je razbijenog tipa. Kuće pojedinih rodova u donjim selima su na okupu. Katoličko grobe je na Majdanu, malo dalje od starinskog.

Mnogo je starina. Na granici iznad je jedna gomila, a druga na Uspojnici. Na Mejdanu je i "grčko" groblje. Na njemu su niski stećci ukrašeni reljefima. Mnogi su stećci uništeni. Sada stoji na jednom mjestu jedan, a ima i grupa od pet stećaka. Na prostoru između njih bila su dva stara groba: jedno katoličko i jedno muslimansko. Od katoličkog je samo ostatak od jednog križa. Drugo "grčko" groblje je u šumi na kosi Borku: tu su stubovi s križevima (kao u Družinovićima), zvjezkama i polumjesecima. Priča se da je na njivi pločicama bila crkva (nailaze na kreč), a tako isto da je bila crkva i na mjestu "Turanj" na granici prema Lapsunju.

Ima više kužnih groblja: jedno je u selu na Križu, a u Crnom Vrhu, su tri, i to na mjestima: Gradina, Šikotovina i Dolina. Priča se da su prije kuge Čiflici orani i da su tamo bile staje. Osim na ona tri mjesta gdje su kužna groblja bilo je staja i na Vrtačama i Javorju. Dok je vladala kuga, nisu se mješali oni s planine s onima što su bili ostali u selu. Kad bi tko umro samo bi s Gradine viknuli da je umro taj i taj. Priča se kako je na poljani iznad sela živio neki bogat Alabura. I stoka mu je bila silna: kad bi mu riknuo bik, čulo bi se na Orašcu. U Naukovićima je mjesto Naukov Grob. Grob se ne poznaje i ne zna se da li je Nauk bio katolik ili musliman. Pojedinih starinskih grobova ima na raznim mjestima po planini (Selišće i dr.). pouzdano se zna da je u Rami 1690 bila kuga, ali tada u Gmićima nije umro nitko od kuge. Prema tome, sve te uspomene na kugu odnose se na neku ili na neke od kasnijih epidemija.

Priča se da je Mijat Harabaša udarao na livadu zvanu Basturev Krč (u Gmićkoj Planini). Pokazuju mjesto gdje je njegov sestrić Mali Marijan pogubio dva bega.