U tekstu Šimuna Penave, objavljenom na portalu www.viktimologija.com.hr: Odgovor fra Stjepanu Lovriću na njegovo „Pismo Petru Lovriću u povodu njegovih istupa o ramskim fratrima“ objavljeno na portalu www.prometej.ba“ stoji napisano i slijedeće:
„U Saborskoj komisiji za žrtve rata i poraća bio sam zadužen za Vukovarsko-srijemsku županiju, Vojvodinu i Ramu, sve do njenog ukinuća. Napisao sam Ramski žrtvoslov. Više o tomu pročitaj u Ramskom zborniku 2001. u Pismu ocu provincijalu fra Miši Džolanu i u Pismu ocu gvardijanu fra Mati Topiću, str. 51-54. Popis poginulih na disketi osobno sam dao kiparu Mili Blaževiću za spomen-ploče. Kasnije će fra Mato Topić lektorirani tekst, koji je lektorirao Andrija Tutiš, doslovce prenijeti u knjizi “Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu“. Usporedi Ramski zbornik 2000. tekst Maglice i knjigu: Mato Topić: Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu. Rama : Franjevački samostan Rama-Šćit, [2007]-., objavljenu dakle sedam godina kasnije.“
Reagiranje koje dolje slijedi poslao sam na adresu tajnice Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Jadranke Lučić, s molbom da ga objave na portalu viktimologije. Tajnica je 8. veljače ljubazno odgovorila ovako:
Poštovani Fra Topić,
Kako je već kasno a ja sam našla i djelomično pročitala sada vaše pismo, doista mi je kasno… od ranog jutra sam na poslu… Sutra ću na miru pročitati vaše pismo, objaviti ga... jer objavom i napadom na bilo koga… autori trebaju očekivati odgovor, i moraju imati odgovornost kada pišu da pišu pošteno i bez vrijeđanja…Pošteno i istinito…
Dajte mi vremena da upoznam sa pismom na koje ste reagirali i prof. Šeparovića, ne znam da li je imao prilike pročitati pismo na našem portalu… Javit ću vam se sutra u svakom slučaju e-mailom…
Od 2005 vodim ovaj portal našeg društva, i nekako uvijek gledam da portal bude ogledalo našeg udruge… sve su nam žrtve svete…
S poštovanjem.
Jadranka Lučić
Tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva
Ilica 36/I
10000 Zagreb
Strpljivo sam čekao, i kako nisam dočekao objavljivanje teksta na spomenutom portalu, molim da se ovo objavi na stranici Franjevačkog samostana Rama-Šćit.
Pitam se koji je motiv da se gospodin Penava uključuje u prepiske dvojice Lovrića i u tom tekstu spominje mene u negativnom kontekstu? I k tome, tek sada nakon tolikih godina, kritike, naravno negativne, na spomen ploče s imenima ramskih žrtava uz Ramski križ (postavljene 14. 10. 2001.) i moje knjige Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu I,II, III, izdane prije šest godina (2007.)?
Ne namjeravam se upuštati ni u kakve prepiske, iako bih imao što reći na sve napisano, nego samo radi istine o popisu ramskih žrtava i spomen pločama na Šćitu, napisati slijedeće:
Nakon što sam došao za gvardijana na Šćit 2000. godine nametnulo mi se pitanje o izradi spomen ploča s imenima koje bi trebalo postaviti uz Ramski križ, kao dovršetak spomen obilježja ramskih žrtava u svim ratovima. Iako nam je to bio prevelik financijski teret za ono vrijeme dok smo gradili Kuću mira i zatvarali financijsku konstrukciju za Posljednju večeru od Kuzme Kovačića, počeli smo pripreme za postavljanje ploče s imenima poginulih Ramljaka u Drugom svjetskom ratu i domovinskom ratu. Na proširenom samostanskom kapitulu dogovorili smo se da Mile Blažević, autor križa bude i autor ploča s imenima. Popis imena poginulih bio je mukotrpan posao zbog imperativa da nitko ne ostane neubilježen. Poslije mise na dan komemoracije ramskih žrtava 2000. Šimun Penava mi je pred ramskim samostanom pokazao disketu s imenima poginulih i na moje traženje tog materijala cinično se nasmijao i vratio disketu u svoju torbu. To je jedini put kada sam pokušao preko nekoga iz Zagreba tražiti imena ramskih žrtava i nisam ih dobio. I tada sam to učinio zato što kao novi gvardijan nisam bio zašao u samostanski arhiv i nisam znao da se tu nalazi i popis s imenima poginulih. Nakon toga sam tragao po samostanskom arhivu i pronašao materijale koje su prikupljali najprije župnici ramskih župa za prvu komemoraciju na Šćitu kada su prvi put pročitana imena svih poginulih Ramljaka, a kasnije i mladi Franjevačke mladeži – Frame zajedno s fra Stipom Karajicom i fra Mijom Džolanom. Dakle, fratri iz ramskoga samostana, uz pomoć župnika ramskih župa, angažirali su mlade framaše, od kojih su većina i danas u Rami, za istraživanje imena poginulih na terenu. Mladi su nekoliko mjeseci išli od kuće do kuće i prikupljali imena žrtava, i baš su oni podnijeli žegu dana a ne nekakvi ljudi izvan Rame. Tko je sve kasnije mogao imati ta imena i služiti se ovim materijalima ja to ne znam jer tada nisam bio u Rami. Znam sa sigurnošću to da su neki koji su manipulirali s prikupljenim materijalima dobro naplatili bilo kakve intervencije na ovim imenima od Matice iseljenika, Vladinih i nevladinih institucija Hrvatske. Neki su se na imenima žrtava dobro potkožili samo zato što su se dokopali prikupljenog materijala. Jedini mjerodavni za popis imena za ploče kraj Ramskog križa i bilo koju vrstu komunikacije s kiparom Milom Blaževićem bili smo mi iz samostana, naručitelji ovoga projekta. Nitko drugi nije bio delegiran niti je bilo potrebno na druge načine komunicirati i dogovarati posao s kiparom Blaževićem.
Uslijedile su daljnje radnje:
Imena ramskih žrtava preuzeta iz samostanskog arhiva ispisali smo na velikim arak papirima (visine 1 metar i duljine 13 metara) i postavili ih na unutarnjim zidovima suvenirnice na Šćitu gdje smo gotovo pola godine pozivali narod u svim ramskim župama kako bismo pročistili i dopunili imena ispisana na papirima. I nakon tolikog mukotrpnog pravljenja popisa i pročišćavanja i dopunjavanja imena pristupili smo izradi brončanih ploča, autora Mile Blaževića, u ljevaonici „Ujević“ iz Zagreba. Posao dogotovili u noći pred misno slavlje za dan komemoracije ramskih žrtava, 14. listopada 2001. Ploče je blagoslovio predvoditelj misnog slavlja tadašnji nuncij u Bosni i Hercegovini mons Giuseppe Leanza. Dakle, nije gospodin Penava mađioničarskim štapom izvadio popis poginulih iz svoga džepa, niti je popis proizvod nekakvog avionskog snimanja žrtava iz Zagreba, niti bilo tko drugi, pogotovo ne oni koji ne znaju ni gdje se nalaze ramska sela u kojima se događao četnički pokolj, nego je taj popis stvaran s puno napora i rada cijeloga jednog tima ljudi. I k tome neka se znade da je ovaj popis na brončanim pločama na Šćitu koštao 117.000 KM ili 450.000 HRK. Obitelji žrtava financijski su pokrili tek četvrtinu projekta. A tadašnje vladajuće strukture iz općinskog budžeta Prozor-Rame nisu dale nijednu marku. Izostala je i pomoć institucija iz Zagreba. Dakle, spomenploče s imenima ramskih žrtava iz Drugog svjetskog rata sa 1.366 imena ili zajedno s onima iz domovinskog rata 1.529 imena, jest projekt iza kojega stoji i s obzirom na popis imena i s obzirom na financijsku konstrukciju isključivo Franjevački samostan Rama – Šćit zajedno sa svojim ramskim pukom i prijateljima Rame.
Ovaj popis imena poginulih koristili smo i kod izdavanja knjige fra Ljube Lucića, Rama kroz stoljeća, objavljene 2002. godine.
Ovaj popis iz samostanskog arhiva koristio sam i kod obrade podataka o ramskim naseljima u knjigama Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu I,II,III, objavljenim 2007. godine. Tu sam među ostalima zahvalio Franjevačkoj mladeži Rama-Šćit za prikupljanje podataka o imenima poginulih.
I ovo je prigoda i za poruku ne samo Penavi i penavama da je krajnje nemoralno i smrtni grijeh žrtve pretvarati u manipulativno sredstvo političke moći i sredstvo manipulativnog profitiranja. Kao da je nekima žao što nije popis žrtava puno veći i što različiti projekti ove vrste nisu brojniji, jer bi se na tome više moglo manipulirati i materijalno profitirati. Nije grešno objavljivati podatke u Rami o našim ramskim mučenicima i bez pitanja Zagreba. Kao da se s nekog drugog mjesta treba kazati koliko je ljudi ovamo stradalo i od koga su sve stradavali za ovu našu Ramu koju, uz istinsko poštivanje bilo čije ljubavi prema Zavičaju, nitko ne može više voljeti od onih koji ovdje žive. Kao da se svi podaci o nama trebaju negdje drugdje čuvati izvan Rame. Kao da smo mi neuki u tome. Baš zato se diskete s imenima poginulih nosale u zadnjim džepovima po Zagrebu. Baš zato se objavljivanje imena žrtava ovdje u Rami dovodi pod znak pitanja. Baš zato su ti isti ljudi odnijeli i druge materijale: isti su odnijeli audio zapise iz Radio Rame pa sada za dvadesetu obljetnicu ni u arhivi radija nemaju audio zabilješki iz ratnih dana. Baš zato je nestalo mnogo dokumentacije iz zgrade naše općine i iz drugih ramskih institucija da bi se time mahalo po Zagrebu, na različite načine manipuliralo i materijalno profitiralo. Nadam se da su ostali tragovi i u Hrvatskoj matici iseljenika, Hrvatskom žrtvoslovnom društvu, i u drugim vladinim organizacijama i nevladinim udrugama, i o tome tko su bili istinski domoljubi koji su tragali za imenima žrtava iz čistog ljudskog i kršćanskog pijeteta, a tko lešinari i profiteri na žrtvama, pa i ovim ramskim. A manipulirati i materijalno profitirati na žrtvama isto je, ponekad i gore i od samog mučenja i ubijanja nevinih žrtava.
Fra Mato Topić
