Braćo i sestre,
ove godine po cijelom kršćanskom svijetu slavi se 800. obljetnica kako je sv. Franjo 1223. u talijanskom mjestu Greccio uprizorio događaj Isusova rođenja, prve žive božićne jaslice.
Povodom te 800. obljetnice papa Franjo je franjevačkim crkvama dao dragocjenu povlasticu: da u razdoblju od 8. prosinca 2023. godine do 2. veljače 2024. godine svi koji dođu u franjevačke crkve svuda po svijetu i zastanu u molitvi i meditaciji pred otajstvom jaslica mogu dobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima.
Evo i mi smo se ovdje u Rami okupili na ovom svetom mjestu da osjetimo i dobijemo dar čežnje za Bogom, za mirom, dobrotom, za svojom često odbjeglom dušom…
Te daleke 1223. sv. Franjo je poželio doživjeti Božju blizinu, potpunu prisutnost Boga u malenom djetetu Isusu. Taj čovjek toliko je bio duboko ganut gestom Božje ljubavi prema stvorenjima Isusovim rođenjem u naše skromne ljudske životu nesklone uvjete, da je taj događaj držao ravnim čudesnom otajstvu stvaranja života i svijeta.
Davno prije modernih mislilaca Franjo je pred jaslicama postavljao uvijek goruće pitanje: Tko si ti, Bože moj, a tko sam ja ?
Iz njegova bratstva sa svim stvorenjima vidi se da je Franjo pitanja tko sam ja odgovarao iz susreta s Bogom. Govorio je: čovjek je samo ono što je pred Bogom, ništa manje i ništa više. Otajstveno, čudesno i lijepo…
Čovjek je ponajprije biće Božje ljubavi i slobode.
A pitanje: tko si ti Bože moj? Franjo je svjedočio da je Isus, rođen u Betlehemu unio u povijest svijeta novo poimanje i doživljaj Boga. Iako nas uvijek sustižu i usporavaju misli na Boga u slici misterija pred kojim drhtimo ili smo paralizirani, Franju je Isus u jaslicama dodirnuo prstom Božje nježnosti, koja nam daruje novi odgovor na pitanje. Tko si ti, Bože moj ?
Franjina sigurnost da je našao Boga počiva na povjerenju da je najprije Bog našao nas da bismo ga uopće mogli tražiti. Nečuvano, Boga u Isusu možemo dodirnuti. Jer sveti pisci kažu u poslanici Hebrejima: Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.
Uz bratske božićne čestitke molim da i nas poput Franje Isus dodirne prstom Božje nježnosti i širine. U to ime na kraju darujem nam svima jednu pjesmu našeg poznatog fratra fra Bonaventure Dude, koji tako umilno dijeli sa Isusom svoj strah: hoće li i njega grešna Bog do kraja ljubiti ? To je uostalom pitanje, čežnja, strah i nada sviju nas.
Neka sa kao i u pjesmi svi naši strahovi i uskoće preokrenu u radost zbog širine Božjeg srca, jer ono je šire i od raja.
Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…
Neka nas sve ohrabri širina Božjeg srca, koje nam daruje sebe u božićnom djetetu Isusu.
Čestit Božić, žele vam vaš fratri
