RAMA - Šćit, franjevački samostan

Jesi li danas već rekao
štogod dobro o drugom čovjeku?
To je nešto što je jako važno.
Ili imaš naviku pripovijedati uvijek nešto loše
kad govoriš o drugima?
Tada s tobom nešto nije u redu.
Nešto nije u redu s tvojim očima.
Ili si slijep ili sve vidiš krivo i izobličeno.
Tada nitko nije rado s tobom.

No, ako ti uopće nije teško reći
o drugima nešto dobro,
ne trebam o tebi znati ništa više:
Volim te.
Svatko bi rado bio s tobom
jer si dobar čovjek.

Želiš li u braku biti sretan,
reci o svojem mužu,
o svojoj ženi nešto dobro.
Ako misliš da onaj drugi ima upravo
devedeset devet mana a samo jednu dobru osobinu,
tada govori o toj jednoj dobroj osobini.
Druge dobre osobine
doći će tada same po sebi.
Reci još danas o drugima nešto dobro
i u svakom ćeš srcu zapaliti sunce.

Čovjekovo najosnovnije pravo, s apsolutnim prvenstvom,
pravo koje se nikako ne smije povrijediti,
jest njegovo pravo na život. Svaki pojedinac
i svi mi skupa potpuno smo odgovorni za njega.
Prije nego se govori o pobačaju,
mora se apsolutno čvrsto utvrditi to pravo na život.
"Pravo na pobačaj" strašna je parola.
Demonstrira se protiv rata i nasilja, a legalizira se
nasilje u majčinoj utrobi. Kojeg li licemjerja!

Uz sve uvažavanje uistinu dramatično teških situacija,
koje traže mnogo razumijevanja i djelotvornu pomoć,
pitam se, zašto se tako uporno prešućuje ono što je dovelo
do te konfliktne situacije. Zar se ne može razboritije
govoriti o odgovornosti ljudi za njihove seksualne odnose?
Ili se to od tankoćutnih egoista ne može tražiti?
Muškarci su tu često više krivi nego žene.
Onaj tko nastupi tobože kao džentlmen, zapravo je barbarin
kad ženu smatra i zloupotrijebi kao objekt za svoj užitak.

Uz sve ono što je povezano s problemom pobačaja
najviše nam nedostaje riječca "ljubav" ili "briga":
brižna ljubav za sve što je slabo i nejako.
Kad se probiju svi bedemi protiv neukrotivih sila sebičnosti,
kad čovjek nije više siguran ni u majčinoj utrobi,
gdje je onda na ovome svijetu još siguran?

Vidim da biljka, drvo mogu rasti i uspijevati
jedino na dobru, zdravu tlu.
Tako je i s čovjekom, osobito s mladim ljudima.
Oni mogu rasti, postati odrasli i sretni
jedino ako stoje na zdravu tlu.

Obitelj je to tlo. To je tlo i škola.
I društvo, javnost je to tlo.
Ovisi o hranjivim tvarima hoće li netko
kao čovjek napredovati ili će zakržljati i umrijeti.
Čovjek dobiva hranu za svoj duhovni rast i sazrijevanje
preko korijenja od glave i srca.
Ali to plodno čovjekovo tlo teško je opterećeno.
Obitelji i škole često više nisu u stanju
odgojiti cjelovitog mladog čovjeka,
ne samo razum, nego i odgovornost i srce.

Kad vidim mlade ljude kako se uokolo klate i izležavaju,
usta im puna ogavnosti, srce puno mračne pripravnosti
na nasilje, osjećam koliko je to njihovo tlo zatrovano.
Kao što su nam potrebni čist zrak i zdrava voda,
isto su nam tako potrebne i bistre misli: povjerenje,
prijateljstvo, odvažnost, pripravnost pomoći,
ljubav puna odgovornosti. I to zato da bi svi ljudi,
posebno mladi, našli put do životne radosti i sreće.
Strašno je kad drveće umire na zatrovanoj zemlji.
Katastrofa je kad ljudi umiru zbog nedostatka
zdrave životne sredine.

Moja želja: Neka svi ljudi budu sretni.
Ti također! Zato, evo i moje molbe:
Neka tvoje srce bude slobodno od mržnje i zavisti
i svih mračnih osjećaja
koji te obaraju i ponizuju.

Oslobodi svoj duh svih suvišnih briga,
svih razmišljanja o stvarima
koje ne možeš izmijeniti.
Živi jednostavno, skromno i umjereno
jer preobilje i razuzdanost razaraju
najljepše darove tvojega srca
strovaljuju te u najveći duševni nered.

Radi zdušno i ne očekuj ništa nemoguće.
Pobrini se za zdrav noćni počinak.
Mnogo se smij. Pažljivo promatraj.
Zaboravi sebe, misli više na druge.
Razgovaraj redovito s Bogom,
a prema svojim bližnjima postupaj onako
kako bi želio da i oni postupe prema tebi.

To bi bilo to. Besplatni, ali prokušani recept.
Pokušaj ga se držati tjedan dana.
Vidjet ćeš, silno ćeš se začuditi.
Daj ovaj recept dalje - prijateljima i znancima.
Mi stvaramo jedan novi svijet.