U malom plemenu na jugu Afrike ljudi se pozdravljaju riječima: „Kad ti dolaziš, postaje svjetlije!“ – Običaj lijep i pun smisla. Gost postaje sunčanom zrakom u životu svoga domaćina. Osjeća se dobrodošlim; osjeća se kod kuće; prihvaćen je u obiteljski krug. Ljudi koji se tako pozdravljaju, ne njeguju nikakve neprijateljske misli; to su ljudi koji misle svijetlo, žare sigurnošću i radošću, ljudi koji drugima postaju svjetlom, srećonosci i nadonosci.
Koliko bi mirniji bio ovaj svijet kad bismo se potrudili oko onoga što je jednom rekao opat Franz Pfanner, utemeljitelj Mariannhilla: „Pusti neka gori svjetlo radosti i vedrine i čuvaj to u svojoj duši!“ Ili, kad bismo – kako predlaže Hilde Domin – bili voljni postaviti svjetiljke onima koji nas susreću. „I u prolazu, posve nenamjerno, palim jednu ili drugu svjetiljku – u srcima na rubu puta.“
Ovaj svezak, draga čitateljice, dragi čitatelju, namjerava upravo to: on želi pripomoći u postavljanju svjetala za tamne dane. Pritom istinska svjetla mogu biti priče o svjetlu, simboli svjetla, meditativni tekstovi, molitve ili mudre izreke.
Želim vam svijetlu radost, vedru zraku sunca i neprestanu sposobnost osvjetljivanja tamnoga i sumornoga – prije svega s vašim osobnim šarmom i spremnošću paljenja i gorenja svijeća drugih. Možda ćete tada susretati svoje goste pozdravnim riječima iz „tamne Afrike“: Kad ti dolaziš, postaje svjetlije!
Adalbert Ludwig Balling
